Inverter - klima uređaji

Mostarska 93

21000 Split

+385 (0) 21 111 222

+385 (0) 21 111 222

inverter@inverter.hr

www.inverter.hr

DETALJI ČLANKA

Kako se nekada pušilo!

NED, 25.10.2009. u 22:52
POGLEDA 1759

Danas, kada hrvatski pušači uspješno privode kraju medijski rat protiv vladine zabrane pušenja, teško je zamisliti da je nekada bilo drugačije. Teško je zamisliti da država ne samo da nije imala ništa protiv pušenja nego ga je, zbog fiskalnih razloga podupirala. A upravo je takva bila Austrija, zapadna polovica Austro-Ugarske, koja je 80-ih godina XIX. stoljeća na sve načine nastojala uravnotežiti svoj proračun.

Izvrsno sredstvo za postizanje tog cilja bio je monopol na duhan koji je iz godine u godinu donosio sve više prihoda jer je usporedo s rastom broja stanovnika rastao i broj pušača. Svoj prilog ozdravljenju državnih financija davala je i Dalmacija koja je, čak što više, prednjačila u potrošnji duhana.

S cigarom kroz život
Raspravljajući o tom problemu zadarski Narodni list u kolovozu 1881. donosi opširni uvodnik pod jednostavnim ali rječitim naslovom "Pušenje". Iz tog članka doznajemo da je cigareta u tadašnjoj Dalmaciji bila u ustima gotovo svake muške osobe starije od petnaest godina. Prosječni pušač trošio je impresivnih 8,7 kilograma duhana godišnje, a bilo je onih koji su popušili i 12 kilograma.

Od toga barem je jedna četvrtina bila "oslobođena" od poreskih škara, tj. duhan je bio je nabavljen na crno. Ako se zna da jedna današnja cigareta sadrži otprilike 0,8 grama duhana onda ovi iznosi nisu toliko zastrašujući kako izgledaju na prvi pogled. Naime, njihov današnji ekvivalent je jedna i pol do dvije kutije cigareta dnevno. No, nije se svugdje pušilo jednako. Splićani su pušili u okviri spomenutog prosjeka, Zadrani i Dubrovčani nešto manje od toga dok su stanovnici ruralna područja sjeverne i srednje Dalmacije tj. područja oko Obrovca, Benkovca, Kistanja i Drniša bili okorjeli pušači.

Na tom je području naime pušilo oko 60 posto stanovništva, što zasigurno znači i dosta žena. Za današnje prilike neobično izgleda činjenica da je u tadašnjoj Dalmaciji vrlo malo žena pušilo. U Zadru je takvih bilo pet na tisuću, u Splitu samo dvije na tisuću, a u Šibeniku samo jedna. Ako se zna da je Split imao tek oko desetak tisuća stanovnika, broj žena koje su pušile nije bio veći od dvadeset. Stoga su one sigurno bile opće poznate i vrlo vjerojatno stigmatizirane kao "nedolične". Inače žene su najradije pušile "smotčice" tj. cigarete koje je pušač motao sam uz pomoć cigaretnog papira.

U ovo doba pušiti se započinjalo u razdoblju do dvadesete godine kada je mladež najradije pušila upravo "smotčice". U srednjim godinama, oko tridesete većina pušača pušila je cigarete koje su se mogle kupiti u prodavaonicama. Iza četrdesete prosječni pušač najradije je posegnuo za lulom. Za uživanje u svojoj strasti pušači su na raspolaganju imali uobičajena pomagala. Domoljubi su svoje "smotčice" mogli napraviti od cigaretnih papirića "Strossmayer" koji su se pravili u četiri veličine te zatim pripaliti šibicama vjersko-kulturne udruge "Ćirila i Metoda" koja se brinula za Hrvate u Istri. Ostali su svoju cigaretu mogli napraviti od američkih cigaretnih papirića znakovita imena "Union paper" ili, ako su bili skloniji istoku od papirića "Ottoman".

Pušači su tada njegovali različite stilove pušenja. "Netko ujutro uopće ne puši i prižeže tek poslije objeda, i nastavi pušiti poslijepodne i uvečer. Drugi pak puše samo poslije kave. Neki ne puše nego u društvu, drugima je draža samoća u kojoj se udube u duhanski dim dok se ovaj ne raziđe u zrak."

Među pušačima najviše je bilo mornara i zanatlija, a najmanje ribara i činovnika. Ipak, Narodni list je, namjerno ili ne, zaboravio spomenuti da su najzagriženiji pušači bili studenti, akademski obrazovani građani, politički aktivisti i, naravno, novinari. Mala zadimljena prostorija u kojoj često nije bilo ničega osim stola stolice i eventualno hrpe knjiga, bila je tipično okružje u kojem su ovi ljudi pušili cigaretu za cigaretom i smišljali kako će ostvariti svoje velike planove. Stoga nije čudno da su mnogi umirali u četrdesetoj ili da su dušu ispustili hropćući kao Ante Starčević, koji je usprkos lošem zdravlju godinama strastveno pušio "smotčice" napravljenih od hercegovačke "škije".

Opasni i skupi dim
Iako je tadašnja medicina smatrala da pušenje uzrokuje tuberkulozu, koja je tada bila neizlječiva, također i želučane bolesti i plućni katar, prosječni pušač nije puno razmišljao o tome da pušeći "izgara svoj trudom priskrbljeni novac i kvari svoje zdravlje". Čitava stvar izgleda još tragičnije ako se zna da je većina od oko pola milijuna stanovnika tadašnje Dalmacije živjela na rubu siromaštva i da je glad bila vrlo česta pojava. U tom smislu pušenje je bilo vrlo skupa navika jer su najjeftinije cigarete zapadale 2 novčića komad, što znači da je prosječni pušač u džepu morao imati bar 60 novčića dnevno. No ako se zna da je radnička dnevnica rijetko prelazila 80 novčića sasvim je jasno da su neki radije pušili nego jeli, odnosno da su neki pušili na račun osnovnih potreba svoje obitelji. Bolje nije bilo ni pripadnicima srednjeg sloja jer je npr. prosječni profesor na raspolaganju imao najviše 1 forintu i 50 novčića dnevno.

Kao i uvijek najbolje su prolazila gospoda. Viši činovnci čije su plaće prelazile četveroznamenkaste iznose i koji su na raspolaganju imali 5, 10 ili čak 20 forinti dnevno pušili su fine cigare kao što su Pantellas, Trabuccos ili Napoleon koje su često zapadale i čitavu jednu forintu tj bile su skuplje od prosječne radničke dnevnice. Inače da bi se lakše razumio socijalni aspekt pušenja valja znati da se cigare Napoleon prodaju danas. Jedan komad stoji sedam eura, dakle preko pedeset kuna.

Zbog svega ovoga, Narodni list svojim čitateljima savjetuje "kako se okaniti" ove nezdrave i skupe navike. Budući da su "svi carski i kraljevski zakoni i sve kazne kao i papinske bulle i naredbe ostali bez uspjeha; dapače poduprle su pušenje jer su se mnogi latili pušenja samo zato jer je bilo zabranjeno" čitateljima se predlaže da prakticiraju umjerenost. Savjetuje im se da pušenje pokušaju postupno smanjivati te da nakon 2 mjeseca prestanu pušiti. Pri tome korisnom se smatra konzumacija ribe za koju se tvrdi da otklanja poriv za pušenjem. Onima koji se ne mogu "okaniti" pušenja savjetuju se da pokušaju pušiti manje od 20 cigareta dnevno. Ovo tim više što je "ova glupa i budalasta strast", koja je narušavala zdravlje onog koji puši i njegove okoline, i u najjeftinijoj varijanti za prosječnu obitelj predstavljala (pre) veliki izdatak.


Tihomir Rajčić, Split



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka