Francuski simbolisti

SRI, 19.02.2014. u 20:13
POGLEDA 3394

Simbolizam je umjetnički pokret koji se prvo javio u Francuskoj i Belgiji krajem devetnaestog stoljeća, a upravo je u Francuskoj ostavio najviše traga, kasnije se šireći na druge dijelove Europe. Razlog njegovog javljanja bila je reakcija protiv naturalizma i realizma, pokreta koji su težili objektivnom prikazivanju stvarnosti, onakvom kakva ona jednostavno jest. Umjetnost, pa tako i sama književnost počinje težiti duhovnosti, mašti, snovima i misticizmu što pridonosi javljanju simbolizma.

Simbolisti su mijenjali granice umjetnosti, dok sam termin simbolizam označava sistematsku uporabu simbola ili slikovitih grafičkih elemenata kako bi se izrazilo alegorijsko, odnosno preneseno značenje. Radi se o nejasnim, neshvatljivim i nadasve intimnim znakovima, simbolima.

Riječ simbolizam je prvi upotrijebio Teophile Gautier povodom poezije Charlesa Baudelairea. Međutim, protivnicima svega što je novo i neistraženo u poeziji ova je riječ poprimila negativne konotacije. Nova književnost je izražavala "uznemirenu senzualnost", "boležljivu tugu", a manifestirala se u časopisima kao što je Umjetnički i književni dekadent (Décadent artistique et littéraire). Upravo su dekadenti stvorili jednu novu duhovnu klimu i pripremili hod ka simbolizmu. Izdvojit ćemo grupu takozvanih "prokletih pjesnika“, stvaratelja koji su svojom poezijom odredili smjernice simbolizma: Charles Baudelaire, Paul Verlaine, Arthur Rimbaud, Stéphane Mallarmé.

Baudelaire uvodi teoriju sinestezije, univerzalne analogije, zahtijevajući od umjetnika da svojim stihovima odgonetnu "šumu simbola i analogija pomoću kojih se pronalaze novi načini za izražavanje biti samih ljudi i stvari.Svojom zloglasnom zbirkom Cvjetovi zla Baudelaire je također pokazao koliko poezija duguje glazbi, nagovijestivši "Wagnerovski roman". Verlaine je čuvenom pjesmom-manifestom l'Art poétique pokazao kako se glazba i riječi spajaju u obojeni zvuk koji reflektira jedno duboko osjećajno treperenje, a čiji se smisao, s druge strane, može osjetiti i logički percipirati. Rimbaud odlazi korak dalje uvodeći "razularenost čula“ i "alkemiju riječi" koji će pomoći u stvaranju "svjetova i novih cvjetova". Svojom teorijom „vidovnjaštva“ Rimbaud navještava i nadrealizam. Mallarmé riječ nastoji pretvoriti u "plastičnu sliku, izraz neke misli, drhtaj nekog osjećanja i simbol neke filozofije". Njegova je čuvena krilatica "Poezija od glazbe treba uzeti svoje dobro", a time je htio reći da je glazba sama bit poezije. Pričanje, proučavanje i opisivanje gube svoj smisao, stihovi više ne osvajaju svojim značenjem, već glazbenim vibracijama. Simbolizam je, kao stanje duha i revolucija koju je označio u poeziji najbolje opisan i sažet u „Manifestu simbolista“ Jeana Moreasa koji je objavljen 1886. Francuski simbolisti nastoje „riječima učiniti ono što je Wagner učinio notama“. Oslobađanjem okova tradicionalne poezije i versifikacije uvodi se slobodni stih. Govorimo o poeziji u kojoj čak i samoglasnici (Rimbaud) u jednom sonetu poprimaju određenu boju, zvuk i miris. Ipak,traganje za novim jezikom, ritmom i načinom izražavanja mijenja simbolističku poeziju te je čini hermetičkom i nejasnom, poput zagonetke koju treba odgonetnuti.


SAMOGLASNICI (Arthur Rimbaud)

A crno, I rujno, O modro, E bijelo,
U zeleno - evo postanja vam tajnih:
A, dlakavo, crno tijelo muha sjajnih
U mnoštvu što na smrad zujeći je sjelo,

Mrk zaton; E, šator, pare ozarene,
Ledena koplja, bijeli kralji, štitast trepet:
I, grimiz, krv iz usta, smiješak usne lijepe,
Od kajanja kivne ili zanesene;

U, kruzi, božanski srh zelenih mora,
Mir pašnjaka punih stoke i mir bora
Alkemijom utrt u čela široka;

O, čudesna reskost ponajzadnje Trube,
Šutnja gdje se Zviježđa i anđeli gube:
- O, Omega, modri trak Njegova Oka!



Donosimo vam deset zanimljivih činjenica o francuskim simbolistima:

1. Charles Baudelaire je izbačen s vojne akademije baš kao i njegov uzor, E. A. Poe. Živio je raskalašenim životom, eksperimentirao opijatima, rasipajući nasljedstvo. Nakon što je potrošio polovinu, obitelj je sudskim putem došla do njegovog novca kako bi mu davala mjesečni džeparac kako ne bi potrošio ostatak.

2. Baudelaireovo remek djelo „Cvjetovi zla“ dovelo ga je na sud zbog skandalozne tematike. Između ostaloga, u zbirci se spominju lezbijke i vampiri.

3. Paul Verlaine se družio s parnasovcima među kojima su bili Leconte de Lisle, Théodore de Banville, Louis Xavier de Ricard, Catulle Mendès i François Cippée, a odlučio je i sam pisati zbog C. Baudelairea. Njegov otac nije htio financirati Paulova opijanja i „piskaranja“.

4. Verlaine je vodio nestašan ljubavni život. Napustio je mladu suprugu i njihovog sina zbog druge osobe. Radilo se o muškarcu, kolegi pjesniku – Arthuru Rimbauldu koji je učinio prvi korak, poslao je pismo Verlaineu.

5. Nakon što je upucao svog ljubavnika u ruku, Verlaine je proveo u zatvoru 18 mjeseci. Ostatak života provodi kao alkoholičar te umire u 52. godini.

6. Arthura Rimbauda su prijatelji i kolege opisali kao briljantnog ali nestabilnog umjetnika, perverznog, arogantnog i nesofisticiranog čovjeka . Sve svoje pjesme je napisao u rasponu od samo pet godina.

7. Rimbaudu je vječnu slavu osigurao upravo njegov bivši ljubavnik Paul Verlaine. Nakon što Rimbaud umire od raka, Verlaine objavljuje 1895. njegova kompletna djela.

8. Rimbaud je utjecao na mnoge umjetnike nakon svoje smrti pa čak i na glazbenike poput Boba Dylana, Jima Morrisona i Patti Smith.

9. Mallarmé se družio s francuskim piscima među kojima su se našli i Andre Gide, Paul Valéry i Marcel Proust.

10. Upravo je on tu svoju družinu nazvao Dekadentima, zbog boemskog načina života.

Autorica: Matilda Vukman





Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka