ŠTO JE POTREBNO ZA ESKALACIJU PROBLEMA?

PET, 18.04.2014. u 00:21
POGLEDA 2429

Ratovi, siromaštvo, mržnja, gnjev, patnja, bol, tuga, zar ovo pokreće naše živote? Zar ovo pokreće ovaj nevoljni svijet? Upoznajemo ga na najgori mogući način, upoznajemo ga ne prezajući ni pred čime, ništa nam više nije sveto. Stojimo na rubu ponora, bez imalo samilosti za druge, bez imalo sućuti za one koji trebaju našu pomoć. Život nam je prazan i besmislen. Ponekad nam se čini da ćemo pasti u ralje ovog nama nepoznatog i sasvim okrutnog svijeta. Čovjek je izgubljen bez osjećaja za prave ljudske vrijednosti, u neprestanoj utrci za vremenom i prostorom. Mržnja i egoizam ga vode da ruši sve pred sobom da dođe do željenoga cilja, a kad ga i ostvari, opet teži za nečim nemogućim, neostvarivim.

Cilj opravdava sredstvo. Svi se mi povodimo za ovom teorijom relativnosti. Surova činjenica, ništa drugo. Nema smisla da shvatimo svoju beznačajnost u ovom beskrajnom svemiru. Životna filozofija današnjih generacija koja samo vodi ka samouništenju. I onda se čudimo što je svijet prepun problema koji samo čekaju da eskaliraju do neviđenih razmjera, bilo da je riječ o obiteljskim, političkim, državnim, ili problemima na svjetskoj razini. Nebitno. A potrebno je sasvim malo da šteta bude učinjena. Ponekad se zapitam ima li sve ovo smisla, jesmo li jednostavno zaslužili da nas se sravni sa zemljom.

Freud je rekao da civilizacija koja ostavlja veliki broj svojih građana nezadovoljnim i okrene ih ka revoltu ne zaslužuje priliku da nastavi postojati. Mali Hitleri su uvijek tu, muče nas obećanjima, uživaju u našim slabostima, zahtijevaju naše povjerenje, naše glasove i naše živote, dok su sami zaokupljeni tek vlastitom glađu za moći. Diktatori i ugnjetavači poput Hitlera, Staljina, Franca, Idija Amina, Putina, i svih ostalih gladnih moći koji narodnim masama ispiru mozak o boljem životu i državnom napretku, a ljudi im slijepo vjeruju jer misle da će možda ovi nešto napokon napraviti da poboljšaju njihov standard i omoguće bolje uvjete za život.

Kad ono nakon nekog vremena shvate da su samo obični pijuni na šahovskoj ploči čiju sudbinu kroje ti isti tirani koji gledaju samo vlastitu korist na uštrb naroda. I onda se čudimo kad nastanu neredi nakon godina i godina ropstva i represije, pa dođe i do građanskog rata jer ljudi žele svoja prava i slobodu i pravo glasa. Da ne govorim o povijesnim strahotama i ratovima koji su zadesili dosadašnje civilizacije. A sadašnjost nam izgleda kao da smo se ponovo vratili u mračno doba Srednjeg vijeka i Inkvizicije. Mada se ne radi o lovu na vještice i vukodlake već o novcu i vlasti.

Svi ti takozvani visoki dužnosnici samo udobno sjede u svojim naslonjačima, goste se i piju, tu i tamo izglasaju poneki zakon ili dozvole provedbu neke nove reforme, naravno opet na štetu vlastitih građana. Narod gladuje, ljudi ostaju bez posla, bez krova nad glavom jer zbog silnih računa i ovrha ne mogu podmiriti osnove troškove života, što opet dovodi do masovnih prosvjeda i štrajkova. Lijepo veli Ljubo Ćesić Rojs: „Tko je jamio, jamio.“ Dok se bogataši još više bogate, mali čovjek sve više propada. I tako ciklus ide iznova.

Osim političkih i egzistencijalnih problema, javlja nam se i problem kako obiteljskog nasilja, tako i nasilja u školama. Škole, centar za socijalnu skrb, nadležni organi i ostale državne institucije sve podastiru pod tepih, zatvaraju oči pred problemom. Glas žrtve nitko ne čuje, ona pati u tišini, sve se više zatvara u sebe, što dovodi i do potpunog sloma, pa redovito slušamo u medijima kako je ovaj ili onaj učenik ušao s puškom, primjerice, u školu i propucao svoje nastavnike i školske kolege. Sustavno psihičko i fizičko maltretiranje učini svoje. Pa koliko smo puta čuli da je muž premlatio ženu, a policija ga samo privede i pusti van nakon 24h, a ta ista žena nakon nekog vremena završi mrtva od strane tog istog muža jer nadležni organi nisu odradili svoj posao i zaštitili žrtvu, a o zakonu nećemo niti govoriti. Da jedan momak kod kojega je pronađeno 100 g marihuane dobije dvije godine zatvora a jedan pedofil, nakon dugogodišnjeg seksualnog zlostavljanja djeteta, izađe nakon samo tri mjeseca i nastavi po starome. Pa gdje je tu pravda?

Krenimo i od sebe samih. Svatko gleda samo sebe i nije ga briga što se dešava oko njega. Duševna hrana nam se svodi na tko, što, kako, kamo, kuda, zašto i s kim. Svijet je postao ništa drugo nego jedno veliko selo, gdje svak svakog zna, i najsretniji su kada je drugi nesretan. A oslobodi me bože da slučajno priskočimo susjedu ili slučajnom prolazniku u pomoć. Izgubile su se osnovne životne vrijednosti, a u današnje vrijeme to je doživjelo pravi „boom“. Ako imamo jednog dobrog prijatelja, to nam je lutrija. Okružujemo se emocionalnim vampirima, tj. ljudima koji crpe našu energiju samo da bi se uklopili u to prijetvorno društvo lažnog sjaja i ispraznih obećanja. Društvo nas odbacuje ako ne nosimo robu najpoznatijih marki i ne vozimo skupocjene automobile, i nismo u trendu ako ne konzumiramo alkohol i raznorazne opijate. Biti normalan u današnjem svijetu znači biti lud.

Za eskalaciju problema je dovoljan ili samo fitilj ili sustavno potlačivanje, nema određen vremenski period. Stoga se prepustimo rijeci života neka nas nosi i živimo ga punim plućima jer na ovom svijetu imamo samo jedan život i jednu priliku da ga proživimo. Svatko je od nas jedinstvena jedinka. Ljubimo, stvarajmo, radimo, gradimo, živimo u skladu s prirodom. Budimo čovječni, ne dopustimo da nas zavede zloba današnjega vremena. Možda će i ovaj ludi svijet jednom shvatiti da nije sve u novcu, u bogatstvu, u moći, u vanjskoj ljepoti. Sreću treba tražiti u malim stvarima, u svakom čovjeku i svemu što nas okružuje. Vanjska ljepota je prolazna, a samo ljepota duše ostaje vječna. I što više reći, nego živimo za sebe i svoje ideale, nemojmo nikada pokleknuti, samo se dignimo i krenimo dalje. Jer, na kraju, sve se svodi na to da je svatko kovač svoje sreće i dobro sjeme ne valja saditi na tuđoj zemlji. Što posijemo, to ćemo i požeti. Trebamo poći prvo od sebe i počistiti ispred svojih vrata da bi drugima mogli suditi. Malim koracima ćemo izvojevati pobjedu.

Autorica članka: Maja Podrug




Slika 1: Banksy; preuzeto s http://www.postersandprintsblog.com
Slika 2: Léon Bonnat

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka