Franko Bušić izložba

PET, 05.09.2014. u 13:10
POGLEDA 1406

Franko Bušić ogledao se kao slikar i pjesnik u mnogim temama i okušao u raznim izazovima (happening, performance, multimedijalni i multidada projekti, eksperimenti, etc.), u kojima je do ovih portreta prevladavao suvremeni ljudski odnos spram seksualnosti. Međutim, pristup slikanju likova pisaca predstavlja novum u njegovu stvaralaštvu, iako su tehnika i stil naravno (bez obzira na ovaj delikatni motiv) i dalje ostali svojstveni autoru.

Moglo bi se pomisliti da je relativno lako naslikati portrete književnika i mnogi su se ilustratori i slikari latili toga posla, bilo po službenoj dužnosti, profesionalno, ako su npr. bili zaposleni u nekom izdavačkom, osobito udžbeničkom, poduzeću. Drugi su se uhvatili u koštac s tim izazovom iz svog ćefa, te ostvarili zanimljive doprinose. Božidar Jakac je npr. izvrsno portretirao Ivu Andrića, Otona Župančiča, Dr. Josipa Vidmara i druge slovenske književnike. Ali nije uopće kunst naslikati bilo kog književnika, jer uglavnom postoje predlošci – fotografije, biste, crteži i slike ranijih slikara, koji su ih slikali. Iako ima portreta u kamenu, bronci, enkaustici još iz antike, ipak nedostaju autentični portreti nekih naših renesansnih pisaca, npr. Marina Džore Držića, Marka Marulića (čiji je portret Meštrović načinio po sebi samom), a začuđujuće je, nema ni portreta Ivana Gundulića. Na Bukovčevoj slici Gundulićev san, na onom kipu na dubrovačkom trgu, kao i na novčanici, lik je nepoznate, imaginarne osobe. Utoliko je bolan taj nedostatak, jer Gundulić je živio u 18. stoljeću.

Međutim, bitno je i kako načiniti portret pisca. Tu se Franko Bušić istakao svojim individualnim stilom i originalnim metodom. Koristi se tako akrilom, srebrnim pigmentom i flomasterom, tušem, nanošenjem kistom, pokrivanjem, oduzimanjem, špricanjem, te naizgled kolažiranjem. Po tim je postupcima vjeran svojim prethodnim radovima, ali ovdje ipak discipliniraniji, jer to zahtjeva portret bilo kog lika, osobito književnika, čiji je izgled poznat svim iole intelektualcima. Ipak je na nekom portretu Bušić dao oduška ranije prepoznatljivim motivima, gdje je to bilo potrebno i primjereno. Npr. pozadinu portreta Henryja Millera (s naslovnice kataloga Portreti književnika 2) krase dva ženska akta u crtežu, u radodajnim pozama, uz inicijale H M i druga slova. Potonje nalazimo i oko drugih književnika, a u backgroundu nekih i čitave njihove pjesme ispisane srebrnim flomasterom. Sličnost s piscima postignuta je do ad hoc prepoznatljivosti prima vista. Izvrsno su pogođeni svjetski i naši književnici: Turgenjev, Puškin, Čehov, Krleža, Edgar Alan Poe, Srečko Kosovel, Tristan Tzara, Knut Hamsun, André Breton, Aldous Huxley... Na istu se temu okušao ranije i jedan mnogo afirmiraniji slikar – Boris Bućan, ali po mojem skromnom sudu (de gustibus non disputandur), mnogo oskudnije. Donio ih je monokromatski plavo, kistom nabačene ŕ la prima, bez mnogo volje da se postigne fizička sličnost (Galerija Forum, 2002.). Privatno sam saznao da je Bućan htio sve slike poslije izložbe, nezadovoljan svojim djelom, premazati u bijelo i ponovo nešto drugo slikati, ali se našao mecena koji je odmah otkupio cjelokupnu izložbu i slike su, mnoge promašene, ipak spašene.

Bušićeve su slike u usporedbi mnogo kompleksnije, puno više iskazuju, portreti nisu karikaturalni, nego umjetnički, jakih kontrasata chiaro-scuro, parcijalno izrezani kao u drvorezu ili linorezu, kolorno obogaćeni, konfuzni, a čitljivi (neki i bukvalno). Svaki je karakterističan po sebi uz stalnu crvenu (svilenu) nit prepoznatljivosti i pisca i svog autora, Franka Bušića, kome predstoji lijepa umjetnička karijera.

Dr. Ljubomir Radovančević




Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka