Sretan Vam rođendan Seawolvesi!

SUB, 15.03.2014. u 00:08
POGLEDA 1300

„Sportaši su najbolji ambasadori svoje zemlje“, rekao je to Goran Ivanišević i bio je potpuno u pravu. Sportaši ostavljaju u svijetu sliku o svom gradu, svojoj zemlji, mentalitetu i podneblju iz kojeg dolaze; sportaši svojim ponašanjem, držanjem i stavom poberu zasigurno više simpatija od političara; sportaši su zbog toga ponos i najbolje što dolazi iz neke sredine, nekog grada.
Moj grad je, kao što znate, osamdesetih imao veličanstven uspon sporta. Bio je fenomen jednog bazena koji je radi svog karakterističnog „dišpeta“ iznjedrio svjetske i olimpijske prvake u širokoj lepezi sportova i ucrtao se zauvijek u sportsku kartu svijeta, a veličine je jednog predgrađa Milana.

 photo 1689556_673168156054882_1850611259_n_zps1c3badcf.jpg
Ono što je u to vrijeme krasilo sport u mom gradu bili su takozvani mali sportovi kao što su jedrenje, vaterpolo, veslanje, i baš iz tih sportova ponikli su vrhunski sportaši koji su se afirmirali u velikom nogometu, košarci i rukometu. Moj grad imao je šampione u svim područjima; moj grad nikad nije priznavao bržeg, jačeg, boljeg; djeca su bila na igralištima; kvartovi su odgajali nove šampione u svemu što se moglo igrati loptom, reketom ili pak rukavicama.

Danas moj grad više nije taj grad, ne toliko zbog mentaliteta (on je ostao isti), već zbog nebrige ljudi koji su izabrani da ga servisiraju. Zapustilo se bitno - zapustila se mladost, zapustio se sport. Samo fanatici poput Joška Vlašića ili Kostelića afirmirali su svoju djecu. Ljudi koji u strukturama trebaju brinuti da se djeca ne opijaju već bave sportom samo će vam odmahnuti rukom. Problem je za njih nerješiv; oni, znate, nisu dorasli tome, ali uredno svaki mjesec stanu u red za svoje itekako velike plaće.

 photo 6847_547737585264607_314682742_n_zpsa2795548.jpg Tako je mala skupina zaljubljenika u američki nogomet odlučila napraviti ekipu. Poput svih veslača ili ragbijaša znali su da ispred njih stoje i veliki i brži i jači, da je put težak i krvav jer to je takav sport. Naime, da bi se odigrala jedna profesionalna utakmica potrebne su godine treninga iz čisto pragmatičnih razloga - možete se ozbiljno ozlijediti i to ne zato što bi protivnik to htio, već možete ozlijediti i njega svojim neznanjem i neutreniranošću.
Tako su, govorim poput svih momaka koji svakodnevno rade i treniraju po Marjanu u svojim smiješnim i nebitnim sportovima, logično, tražili potporu grada, no ona je izostala. S tim problemom susreću se i mačevaoci, kajakaši, odbojkaši, bejzbolaši... Nasmijali ste se, zar ne ? „Kakvi su to sportovi, druže Ivo ? Ko to uopće gleda?“ I, zamislite, isto to pitanje i tupilo od nekuženja dobili smo i u strukturama, i svi ste u krivu, svi osim nas koji volimo te sportove jer, prvo, miču djecu i mladost s ulice, drugo, spajaju ljude na nezamisliv način, i treće, najbitnije, u svijetu ostavljaju sliku o jednom gradu jer svijet ne živi i ne razmišlja kao mi. Svijet poštuje svaki sport pa bio on i šah. Za svaki sport potrebna su odricanja i sportaši su uglavnom zdravi mladi ljudi koji ispravno gledaju na svijet.

 photo 574825_383100448394989_1233124831_n_zpsdfb43cf3.jpg
UU Sarajevu smo stekli prijatelje i, što je mnogo važnije, ljude koji nas poštuju. U tom divnom gradu ostavili smo sliku poštenih i hrabrih momaka koji su veliki i u porazu; ostavili smo sliku o svom gradu kao gradu iz kojeg dolaze srčani muškarci ali i veliki sportaši, ljudi i prijatelji. To se ponovilo i u našem Splitu - ponovo smo pokazali našim prijateljima iz Sarajeva isto i oni su otišli puni dojmova o jednom najljepšem gradu u koji su ikad došli, o prekrasnim ženama i o momcima koji su im u suzama stiskali ruku i čestitali. Ti su momci, znate, toliko željeli taj trofej za svoj grad da su trenirali do iznemoglosti, ali protivnik je bio iskusniji i za nijansu kvalitetniji. Od slavlja dijelila su ih dva inča, samo deset metara, no to je život, to je sport.

 photo 1545033_648768911828140_755607502_n_zps322e9a97.pngDanas je trud tih momaka nagrađen pozivom iz velike Alpe Adria lige u kojoj igraju najbolje momčadi ovog dijela svijeta. Mala grupa entuzijasta s Vrborana dobila je najveću pobjedu i nagradu - dobila je poziv koji jasno poručuje: „znamo za vas, znamo da postojite, znamo da ste fair play momčad i znamo da dobro radite; okušajte se s najvećima, momci.“

Mi znamo da ćemo ponovo skupljati lovu za gorivo do odredišta, da ćemo spavati u kombijima i na užas svojih porodica lomiti kosti po bivšoj SFRJ. Mi znamo da je to tako i da kvalitetnu potporu nemamo, ali znamo i još nešto - da tih trideset momaka ne nosi kese iz Tommyja subotom, već naporno trenira; znamo da će jednom naš trud i naše odricanje biti nagrađeno; znamo da ćemo jednom u naš Split donijeti pehar jer smo najbolji, jer to prokleto želimo u ime svih naših modrica i žuljeva, u ime svih onih koji su nas gledali u subotu, u ime onih na tribinama bivše zemlje koji će samo odmahnuti rukom i kazati: „Split, to ti je doli sve ludo, nema smisla žaliti; oni su u svoj grad navikli donositi trofeje jer to je takav grad, grad Duje i Pegule, grad Papundeka i Meštra; to je grad ponosan i veličanstven; to je grad svjetskih prvaka!“

Autor teksta: Ivo Anić

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka