Šure – legenda i idol jednog minulog vremena

NED, 01.05.2014. u 22:47
POGLEDA 2543

Kako započeti priču o heroju i idolu svog djetinjstva i kako te priče uopće počinju? Današnjim klincima uzor je Leo Messi, no ti instant idoli mislim da ostaju na razini marketinga, ne duboko u svijesti i uspomenama, jer ih ti isti klinci nikad neće vidjeti uživo, na dva metra, nikad neće vidjeti taj žar u očima niti bolne grimase na licu kod faula. Mislim, a s tim se puno ljudi slaže, da više nitko nikad neće igrati balun sa takvim srcem jer danas se balun, kao što znate, igra za bankovne račune i životnu egzistenciju.

U to vrijeme nije bilo trofeja Torcide „Hajdučko srce“ i vjerujem da bi većina tih ljudi, da im se pružila prilika, glasali za Frfu Mužinića, ali ja bi, eto, svoj glas dao samo njemu - vođi svoje generacije, jedinstvenom među jednakima. Ivica Šurjak je, osim nevjerojatne brzine i razornog šuta, bio i pojava; u to vrijeme takvu karizmu, široka ramena i dugu kosu imao je samo Mario Kempes u Argentini i on je, gle slučajnosti, bio podjednako idol svoje generacije. Šure je imao „ono nešto“. Pola grada je, naravno, kao i uvijek bilo za, a pola protiv Šure; za prvu polovicu bio je obični pravocrtni zec koji probije stranu i zavrne za Žungula, a za nas ostale Šure je bio Bog.

Ja sa svojih osam godina, pošto, kao što znate, nisam imao PlayStation, od jutra do mraka u dvoru samo s balunom (plastičnim s prvotimcima bijelih), nisam mario ni za što drugo - moj svijet bio je Hajduk. U bijeloj majici s flomasterom nacrtanim brojem jedanaest ja sam i spavao. (Sjetite se epizode „Alana Forda“ kad otac sinu nacrta jelku na zidu).

Tako je došla i ta nedjelja; Hajduk igra protiv titogradske Budućnosti. Hajduk je moćan i očekuje se pobjeda, no utakmica počinje prilično nervozno i Stari plac negoduje pošto je u sedamdeset i nekoj minuti rezultat još uvijek nula nula. Ja sam na svom mistu, nosa pripijenog uz ogradu, i vrebam svaki pokret svog idola. Izvodeći korner Šure ničim izazvan ostavlja balun i dolazi do mene; pola stadiona zviždi pola mu jebe sve po spisku. Taj mig i ta gesta jednom malom dječaku ostali su, eto, pečat jednog izgubljenog vremena i djetinjstva, vremena punog ljudskosti, kad sam događaj po sebi ima svrhu da ostane urezan u dječjim očima, ni za šolde ni za slavu. I ja i on znali smo taj tren da ništa oko nas nije toliko važno od tog dodira i da ta igra ima samo smisla kad se ogleda u mojim zjenicama, u mojim uspomenama, jer tada se nogomet igrao za publiku.

Danas prvotimci Hajduka svojoj publici dobacuju da jedu govna ako im zvižde; danas se ti praznoglavi klinci, s glavom negdje u Manchesteru, licemjerno dolaze pokloniti Torcidi, a svi mi znamo da ih se živo jebe za tu okuku Poljuda koja, ruku na srce, više gleda u svoje koreografije nego na travnjak.

Takva jedna čarobna večer te 1979. mogla je završiti samo spektakularno, pa je tako i završila - golman Hajduka Budimčević je sa svog gola u osamdesetdevetoj minuti ispucao jednu „svijeću“ svom snagom i ona je završila iza preneraženog vratara Budućnosti. Stari plac je bio, kao što znate, takav teren gdje su ta čuda bila moguća, a ja sam nekako znao da je nebo pomoglo da taj balun ima takvu putanju i meni začini djetinjstvo.

Godine su prolazile i ništa mi nije moglo potamniti moju zvijezdu. Oproštaj njegov na Poljudu bio je s golom s pedeset metara. Ni tragedija s gliserom ni afere s upravom nisu mi, eto, umanjile čaroliju, jer čarolije su same po sebi vječne. Na vidilici, u njegovom kafiću, zaprosio sam ženu i taman kad sam trebao pitat što se, je li, pita, izvalio sam : „Vidi, Šure!“ Ona je na to samo dodala hladno: „Eno ti Šure pa ženi njega, majmune!“

I tako, to je ta, priča sad s ovim vremenskim odmakom, sve nestvarnija i nestvarnija. U ovom vremenu bez emocija ostaje kao mala lanterna u mraku. A Vi se pazite, jebiga, kad vidite Ivicu Šurjaka gdje na cesti, na pješačkom ili na klupi autobusa, i to vam ozbiljno govorim; ako naletim na Vas s autom i otpremim Vas u bolnicu, vjerujte, nije to zbog brzine niti zbog alkohola, već zbog Šure, mog idola, mog veličanstvenog heroja jednog sretnog i ispunjenog djetinjstva.

Autor teksta: Ivo Anić






Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka