MALI VODIČ KROZ SVEMIR - PULSARI

PON, 17.02.2014. u 22:06
POGLEDA 1969

U ljeto 1967. godine studentica na sveučilištu Cambridge i asistentica poznatog britanskog radio-astronoma Anthonyja Hewisha, Jocelyn Bell, primijetila je neobičan radio izvor koji se ponavljao u točno određenim intervalima od 1,33 sekunde zračeći radio impulse na valnoj duljini od 3,7 metara. Zbog toga što je objekt emitirao pravilne otkucaje, nalik otkucajima srca, došlo se do zaključka kako te signale odašilju inteligentna bića negdje iz svemira. Uzbuđenje unutar znanstvene zajednice bilo je neizmjerno,u tolikoj mjeri da su sva istraživanja i promatranja držali u tajnosti cijelih šest mjeseci prije nego su izvijestili medijske kuće o novom otkriću koje je kasnije mentoru Jocelyn Bell, spomenutome Anthonyju Hewishu donijelo Nobelovu nagradu. Prva četiri otkrivena pulsara na Cambridgeu su nazvali LGM 1, 2, 3 i 4. LGM je bila kratica za Little Green Men (Mali zeleni ljudi) ,upravo iz razloga što se u početku smatralo kako se stupilo u kontakt s drugom civilizacijom.

Međutim,uskoro je otkriven pravi izvor radio signala. O čemu se radilo? U jeku eksplozije kao što je supernova, stvara se toliki tlak da se dijelovi atoma, protoni i elektroni spoje tvoreći neutrone. Na taj način ostane samo mala, supergusta jezgra koju u navećoj mjeri sačinjavaju neutroni i zbog toga se zvijezda nastala u takvom procesu naziva neutronska zvijezda. Ipak, iako je model neutronske zvijezde pretpostavljen još u prvoj polovici 20. stoljeća,za njih nije vladalo veliko zanimanje sve do otkrića spomenutih radio signala 1967. godine. Nakon takve eksplozije, zvijezda koja je imala ogroman radijus, mase 1.5 do 3 Sunčeve, zavrti se veoma brzo kada se smanji. To njezino okretanje oko vlastite osi stvara jako magnetsko polje, 10 milijardi puta jače od Zemljinoga. Poput kakva golema svjetionika, pulsari - nazvani tako zbog pulsirajućeg pravilnog impulsa radio signala - iz vrućih točaka na svojoj površini (ili iznad nje) odašilju snopove zračenja.

Radio valove šalju zbog komplicirane interakcije između njihovih magnetskih polja i materije koja ih okružuje. Kada su astronomi pretpostavili da su pulsari zapravo rotirajuće neutronske zvijezde promjera tek između 10 i 20 kilometara a mase veće od Sunca, sve je sjelo na svoje mjesto.






Tako se od otkrića prvih pulsara do danas saznalo kako imaju nevjerojatno veliku brzinu rotacije koja u kombinaciji s ekstremno snažnim magnetskim poljem dovodi do stvaranja rotirajućeg reflektorskog snopa u pravilnim razmacima. Tipični periodi rotacije su između jedne milisekunde (tisućiti dio sekunde) i nekoliko sekundi. Njihova magnetska polja stvaraju polarnu svjetlost, puno veću nego što je ona na Zemlji i ta svjetlost emitira radio valove. Usporedbe radi, jakost polja na Suncu je 1G dok je na tipičnom pulsaru to čak 1012G. Najbrži poznati pulsar od nekih 1800 dosad katalogiziranih je pulsar PSR 1937+21 koji se okrene čak 642 puta u sekundi. Najbrži 'treptavi' pulsari emitiraju do 30 impulsa u sekundi. Ipak, samo su dva pulsara vidljiva optičkim teleskopom. To su NP0532 I PSR 0833-35. Ostali se mogu detektirati samo radio teleskopima.

Pulsari, zbog snažnih gravitacijskih polja i činjenice da su najkompaktniji objekti u svemiru imaju toliku gustoću da bi materija s njihove površine,veličine jedne pribadače, na Zemlji imala masu veću od milijun tona! Tako spoznajemo kako se neki loptasti objekt, ne veći od nekog planinskog masiva na Zemlji, a ipak mase veće od dvije zvijezde veličine Sunca, oko svoje osi može vrtjeti svakih 1,6 milisekundi što je samo po sebi očaravajuće.

Postoji još jedna osobina ovih rotirajućih neutronskih zvijezda a to je da su radio signali koje odašilju uvijek nevjerojatno točni. Upravo njihova brzina rotacije postaje precizan pokazatelj mjerenja vremena koje se može usporediti s najboljim i najtočnijim atomskim satovima. Međutim, sudeći po novim istraživanjima pulsari gube energiju kako emitiraju zračenje koje odnosi u svemir zvjezdanu masu pa samim time brzina njihove rotacije usporava i produljuje se vrijeme između dva signala. Astronomi se nadaju da će tim otkrićem saznati još više o samom sastavu zvijezda. No, bilo kako bilo, pulsari do danas ostaju jedno od najimpresivnijih otkrića u astronomiji 20. stoljeća.

Autor Ivan Vrkić

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka