Problem raspodjele bogatstva u svijetu

UTO, 29.04.2014. u 19:45
POGLEDA 2664

Biti slobodan kao ptica, udisati zrak punim plućima, letjeti bezbrižno kroz prenapučene gomile nepoznatih lica bez imena i oblika. Jednostavno živjeti bez briga i problema u ovom nestvarnom svijetu jave i sna. Kako idilično. E da nije činjenica da živimo u robovlasničkom društvu gdje bogati uživaju u trpezi a siromašni samo kupe mrvice bačene sa stola.

Svi smo čuli za onu prispodobu o bogatašu i Lazaru (Lk 16, 19-30). U prispodobi, Lazar je umro i njega su anđeli odnijeli u naručje Abrahamovo. A bogataš, koji nije mario za Lazara, došao je u pakao. Evanđelje po Luki 16:19 kaže: „Bio je neki bogataš koji se odijevao u najfinije tkanine, u grimiz i tanki lan, i svakoga se dana obilno gostio. 20 Pred njegovim je vratima sav u čirevima ležao siromah Lazar 21 čeznući da se najede ostataka s bogataševa stola. Dok je tako ležao, psi su dolazili i lizali mu čireve. 22 Siromah napokon umre te ga anđeli odnesu k Abrahamu.“ Bogatstvo je bezobrazno neodoljivo, a siromaštvo najgori oblik onečišćenja. Bogataš gramzivo grabi još više i još više, a siromah je zahvalan što je uopće živ.

Bogati su sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Vrijeme je da se zamislimo nad ovim problemom. Sve ima svoj početak i kraj, pa onda i bogatstvo, jer naši prirodni resursi nisu neiscrpni. Na svijetu za sve ljude ima svega dovoljno, no nažalost često je nepravilno raspoređeno. Međutim, situacija je naprosto perverzna, jer pojedini ljudi kroz različite malverzacije uspijevaju preko drugih ljudi doći do tolikog bogatstva, što niti je pravedno, niti je opravdano, a najmanje moralno. Vlastodršci i multimilijarderi se natječu za što veću prevlast nad strateškim prestižem i teritorijem, izrabljuju prirodne izvore nafte i plina; ostali svoje novčano carstvo pak grade na ilegalnim radnjama baveći se pranjem novca, preprodajom droge, vatrenog oružja, prodajom organa, trgovinom ljudima te svodništvom i prostitucijom.

Miodrag Kostić tvrdi: „Od nastanka civiliziranog društva na ovamo, nažalost većina ljudi na vlasti bili su pokvareni, korumpirani, sebični i bez osjećaja za dobrobit svoga naroda. To važi i danas, s tim što su u nekim zemljama vlastodršci manje, a u nekim više pokvareni i sebični. Po pravilu, države i narodi koji imaju bolje vlastodršce (manje sebične) bivale su bogatije, a one sa sebičnim i lošijim ljudima na vlasti po pravilu bile su i ostale najsiromašnije zemlje svijeta. Kvaliteta društvenog sistema koji donosi bogatstvo jednom narodu ogleda se prije svega u njegovoj mogućnosti da se korupcija, sebičnost i samoživost vlastodržaca razotkrije, osudi i kazni. Gdje god ovaj mehanizam ne funkcionira, rezultat je bijeda i siromaštvo većine i obijest i bahatost manjine.“ (www.poslovnaznanja.com)

Što veće siromaštvo, to veće bogatstvo. Siromaštvo u narodu, bogatstvo u vladinim statistikama. Od naroda se zahtijeva da ne vjeruje vlastitim očima nego vladinim izvještajima, a kada čovjek nešto posjeduje, onda može s tim raditi što hoće. Možda svjetski vođe ni ne posjeduju onoliko koliko smo očekivali, ali posjeduju nas. Tako funkcionira ovaj sistem; posjedovanje jednog naroda nisi dužan prijaviti. Milijarde taoca prestaju biti taoci i postaju imovina raznoraznih otimača. Mogu se kladiti s nekim stavljajući nas kao ulog. Mogu nas prodati, zamijeniti, iznajmiti, staviti na neku posebnu burzu.

Kada su nekadašnji vlasnici naroda, odnosno kraljevi, ostajali švorc, onda su se obraćali bogatim feudalcima koji su onda opet uzimali od raje iliti ondašnjih kmetova. Španjolci, Portugalci, Francuzi, Englezi, Nizozemci, velesile tadašnjeg vremena, sve redom veliki otimači koji su pokorili cijeli svijet i uništili izvorno stanovništvo, osnovali svoje kolonije, crpili njihove prirodne resurse, donijeli sa sobom razne bolesti, palili i pljačkali njihove domove, ubijali i klali, odvodili ih u roblje, danas nam takvi kroje svjetsku politiku i određuju nam što trebamo raditi. Kasnije su u novijoj povijesti to činili Njemačka, Rusija, Sjeverna Koreja, a Amerika opet to čini na drugačiji način, uplićući svoje prste tamo gdje ne treba. Afrika je opet priča sama za sebe, gdje još i dan danas vlada vojni režim gdje se vojska iživljava nad vlastitim stanovništvom i djecu tjeraju da kopaju u rudnicima tzv. krvave dijamante. Luđaci samoubojice na Bliskom istoku, kojima je ispran mozak, ubijaju vlastiti narod u ime Alaha. Strava i užas.

Taj sraz između bogatih i siromašnih potječe upravo zbog gore navedene povijesne podjele, ali i pogoršavanja okoliša zbog čovjekova nemara, što je dovelo do strašnih klimatskih promjena; oboje duboko povezano, ali zapravo jedno. To je dvoje jedno jer bogatstvo nužno dovodi ne samo do potrošnje nego i do otpadaka, ne samo do proizvodnje nego i do uništavanja. Ti otpaci i uništavanje koji su se jako povećali s proizvodnjom i dohotkom ugrožavaju prostor u kojem živimo i u kojem se krećemo. Vrlo grubo i kratko rečeno, razlika u dohotku po glavi stanovnika između najbogatije industrijske zemlje, recimo Švicarske, i najsiromašnije neindustrijske zemlje, npr. Mozambika, je oko 400 prema 1. Prije dvjesto i pedeset godina taj je jaz između najbogatijih i najsiromašnijih bio vjerojatno 5 prema 1, a razlika između Europe i, recimo, istočne ili južne Azije (Kine ili Indije) bio je oko 1,5 ili 2 prema 1.

Iz dana u dan raste taj jaz. Nekim zemljama ne samo da se ne poboljšava stanje, već one postaju siromašnije, relativno a ponekad i apsolutno. Druge jedva drže svoj položaj. Neke sustižu. Zadatak je bogatih zemalja, ne samo u njihovu nego i u širem interesu, pomoći siromašnima da postanu zdraviji i bogatiji. Pa čak i da oprostimo dug zemljama Trećeg svijeta.
Ako to ne učinimo, one će nastojati uzeti što ne mogu napraviti, a ako ne mogu zaraditi izvozom roba, izvozit će ljude kao jeftinu radnu snagu. Ukratko, bogatstvo je neodoljiv magnet, a siromaštvo je potencijalno žestoko sredstvo zagađivanja; nije ga moguće izdvojiti, te naš mir i prosperitet ovise na dugi rok o blagostanju drugih.

Antoine de Rivarol je rekao da postoje ljudi koji od svoga bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti. Jedino što može ukloniti siromaštvo je pravedna podjela robe, dobara i novca. Iako ne gajim lažne nade da će se to ikada dogoditi. Prije kad na vrbi rodi grožđe ili deva prođe kroz ušicu igle.

Autorica teksta: Maja Podrug





Slika 1: Banksy, contemporaryartglobally.files.wordpress.com
Slika 2: en.wikipedia.org
Slika 3: californiaagainstslavery.org

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka