Fukushima i globalni utjecaj

UTO, 13.05.2014. u 21:48
POGLEDA 2105

Kupili ste super povoljno polovni auto? To je baš lijepo. No vozite ga već neko vrijeme, i počinjete osjećati kako nešto nije u redu s vašim zdravljem. Odete kod doktora i saznate da razvijate simptome koji su karakteristični za izloženost radijaciji. E to već više nije lijepo. Iako se nekome ovakav scenarij čini nevjerojatnim, skoro se odvio u Ruskoj Federaciji, da nije bilo pravodobne reakcije Rospotrebnadzora, državne agencije zadužene za prava potrošača, koja je inspekcijom robe koja se uvozi u Rusiju samo 2013. godine zabranila ulazak u zemlju 132 polovna auta iz Japana zbog sumnje kako su bili izloženi radijaciji koja je posljedica katastrofe u nuklearnoj elektrani Fukushima.

Podsjetimo se, Japan je 11. ožujka 2011. godine pogodio veliki potres magnitude 9,0 koji je prouzrokovao velike probleme nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi, koja se nalazi blizu gradova Okuma i Futaba u okrugu Futaba japanske prefekture Fukushima, uzrokujući, između ostalog, curenje kontaminirane radioaktivne vode. Stavimo, zasad, na stranu neprestano zataškavanje od strane japanske vlade i TEPCO-a, tvrtke za opskrbu električnom energijom zadužene za elektranu Fukushima Daiichi, koji ljude u Japanu i cijelom svijetu obmanjuju o pravim razmjerima katastrofe, i pozabavimo se činjenicama: do danas situacija nije riješena, nije pod kontrolom, i u Tihi ocean se svakodnevno izlije, po nekim procjenama, između 300 i 400 tona (!) kontaminirane vode iz elektrane. Naprimjer, u kolovozu prošle godine je Yushi Yoneyama, dužnosnik japanskog ministarstva ekonomije, trgovine i industrije, izjavio kako procjenjuju „da se radi o volumenu koji iznosi 300 tona vode“.

Dakle, više od 3 godine se svakodnevno u Tihi ocean ulijeva preko 300 tona kontaminirane vode, pa je red zapitati se, osim ove pomalo anegdotalne epizode s polovnim autima u Rusiji, kakve su još moguće globalne posljedice. Ako se malo prisjetimo osnovne škole i lekcija o kruženju vode u prirodi, vijesti nisu nimalo dobre. Prema tim lekcijama, Zemlja se smatra zatvorenim hidrološkim sustavom, a kruženje vode u prirodi, odnosno hidrološki ciklus, je potaknuto prije svega sunčevom energijom zbog koje voda stalno isparava s površine oceana, mora i drugih kopnenih i vodenih površina. Te se pare dižu u Zemljinu atmosferu, gdje se kondenziraju i padaju na zemlju tvoreći novi ciklus kretanja vode. Ako se vjetar i protok vremena uzmu u obzir, zapravo nema ograničenja gdje sve kontaminirana voda može naposljetku završiti.

Uzmimo za primjer prvu „žrtvu“, Tihi ocean. Prema analizi temeljenoj na karti koju je izradio Nuclear Emergency Tracking Center, sustav ranog upozorenja koji za prikupljanje podataka o radioaktivnosti koristi privatne nadzorne stanice i stanice Agencije za zaštitu okoliša (EPA), federalne agencije SAD-a, razina radijacije koju su zabilježile skoro 30 američkih nadzornih stanica je toliko visoka da na nekim mjestima na zapadnoj obali SAD-a po nekoliko puta prelazi granicu dozvoljene, a na jednoj nadzornoj stanici je zabilježena posljednja razina pred uzbunu.

Naročito zanimljiva je ispovijest Grega Raya za australski The Newcastle Herald, objavljena u listopadu prošle godine, o morskom putovanju između japanske Osake i američkog San Francisca. Ray tvrdi kako „jedva da su vidjeli živa bića. Vidjeli smo jednog kita, koji se nekako bespomoćno vrtio na površini s nečime što je ličilo na veliki tumor na glavi. Izgledalo je odvratno.“ Ray piše kako je „u svom životu prešao puno milja na oceanu i navikao sam vidjeti kornjače, delfine, morske pse i velika jata ptica koja se hrane. Ali ovaj put, 3000 milja se nije moglo vidjeti živih bića.“ Rayeve riječi potvrđuje i njegov suputnik, jahtaš Ivan Macfadyen, koji je komentirao kako je „imao osjećaj da je ocean, nakon što su krenuli iz Japana, bio mrtav.“

Što je s ostatkom svijeta? Vilnius je glavni grad baltičke zemlje Litve i nalazi se na udaljenosti od gotovo 8000 kilometara od japanske Fukushime. Znanstvenici iz Centra za fizikalne znanosti i tehnologiju u Vilniusu su u razdoblju između ožujka i travnja 2011. godine, nakon katastrofe u Fukushimi, vršili analizu zračnih aerosola, sitnih čestica koje nastaju kao posljedica različitih industrijskih ativnosti, i ustanovili kako je radioaktivnost u prikupljenim uzorcima „drugačijeg porijekla u odnosu na černobilsku katastrofu.“

Fukushima je preko 10 000 kilometara udaljena od Svalbarda u Norveškoj, gdje se nalazi Mt. Zeppelin stanica za nadzor atmosfere. Tamo su znanstvenici s Finskog meteorološkog instituta prikupili uzorke zračnih aerosola, te analizom ustanovili prisutnost tzv. vrućih čestica, odnosno fragmenata nuklearnog goriva. Zanimljivo, finski znanstvenici su uvjereni kako čestice nisu došle iz pravca Europe, nego preko Sjeverne Amerike.

Ako se u obzir uzmu definicija kruženja vode u prirodi i napomena o Zemlji kao zatvorenom hidrološkim sustavom, te uzmu u obzir gore navedeni primjeri, koji su samo jedni od brojnih, jasno je da na Zemlji nema mjesta gdje se ljudi mogu sakriti od radioaktivnosti. Vrijeme protječe i situacija može biti samo još gora. I što sad? U nadi je spas.

Autor teksta: Ivan Novak







Slika 1: commons.wikimedia.org
Slika 2: John M. Evans, hr.wikipedia.org
Slika 3: en.wikipedia.org
Slika 4: thekaufmannpost.net

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka