Što je zapravo rak?

PON, 18.08.2014. u 11:07
POGLEDA 2211

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja funkcionira u sklopu Ujedinjenih naroda (UN), 7.6 milijuna ljudi je 2008. godine umrlo od različitih vrsta raka, što predstavlja 13% ukupnog broja svih smrti u svijetu te godine, a 2012. godine je otprilike 8.2 milijuna ljudi umrlo od različitih oblika raka. Postoji preko 100 različitih vrsta raka, muškarce najčešće pogađaju, poredano po učestalosti, rak pluća, želuca, jetre, debelog crijeva i jednjaka, a žene rak dojke, pluća, želuca, debelog crijeva i vrata maternice. Prema procjeni WHO-a, otprilike 30% slučajeva raka se mogu spriječiti ako se izbjegnu faktori koji utječu na razvoj raka: pušenje, konzumiranje alkohola, fizička neaktivnost, loša prehrana, višak kilograma i pretilost, infekcije, onečišćenje okoliša, izlaganje karcinogenima povezanim s određenim zanimanjima, te radioaktivnost.


Službene internetske stranice WHO-a ukazuju na činjenicu kako se godišnje 60% novih slučajeva obolijevanja od raka dijagnosticira na područjima Afrike, Azije, Centralne i Južne Amerike. Čini se kako WHO ovim podatkom želi sugerirati sljedeće: ako živite u siromaštvu, veće su vam šanse obolijevanja od raka. No „kvaka“ se krije u činjenici kako na ovim kontinentima živi gotovo 80% posto svjetskog stanovništva, što znači da se godišnje 40% novih slučajeva obolijevanja od raka dijagnosticira u Europi i Sjevernoj Americi, gdje živi jedva preko 20% svjetskog stanovništva, pa se teško može reći kako bolji imovinski status „štiti“ od raka. U ovu grupu spada i Hrvatska, gdje od raka godišnje oboli oko 21 tisuća osoba, a oko 13.500 ih umre, prema podacima predočenim u veljači 2013. godine na konferenciji za novinare u povodu obilježavanja Svjetskog dana borbe protiv raka.


Ovdje je vrlo važno pitanje, koje nam pomaže shvatiti ovu opaku bolest i boriti se protiv nje, što je zapravo rak, u općenitom smislu? Trenutna prevladavajuća teorija, inspirirana Darwinovom teorijom evolucije, govori kako razvoj raka ovisi donekle (5-10%) o genetskom naslijeđu, ali uglavnom (90-95%) ovisi o uvjetima iz okoliša, s tim da u ovom kontekstu okoliš treba promatrati u širem smislu koji obuhvaća niz različith faktora, poput onečišćenja zraka, radioaktivnosti, izlaganja kemikalijama, pušenja, loše prehrane, itd. Ukratko, ovi utjecaji kod nekih stanica dovode do nasumičnih mutacija genetskog materijala čija je posljedica nekontrolirano razmnožavanje i destruktivno djelovanje prema susjednim zdravim stanicama i tkivima.


Problem kod ove teorije jest što su nasumične mutacije gotovo uvijek štetne i uzrokuju staničnu smrt, dok se čini kako stanice raka uspijevaju zahvaljujući njima, postaju „besmrtne“ i nesposobne za apoptozu, programiranu smrt stanice. Također, iako uzrokovani nasumičnim mutacijama, stanice raka i tumori se ponašaju na način koji ukazuje na visok stupanj organiziranosti: stvaraju vlastite krvne žile koje ih opskrbljuju krvlju (angiogeneza), u stanju su „utišati“ gene koji suzbijaju razvoj stanica raka i aktivirati one koji ih potiču, izlučuju „korozivne“ enzime pomoću kojih se mogu slobodno kretati tijelom, mijenjaju svoj metabolizam kako bi mogli preživjeti u kiseloj okolini s malo kisika i puno šećera, te su u stanju maknuti proteinske receptore s površine stanice kako ih stanice imunološkog sustava ne bi mogle detektirati.

Ovakve i slične nelogičnosti objašnjava istraživanje, odnosno teorija o postanku raka, nazvana „Tumori raka kao Metazoa 1.0: crpljenje gena davnih predaka“, koju su 2011. godine u časopisu Physical Biology objavili Paul Davies s Državnog sveučilišta Arizona i Charles Lineweaver s Australskog državnog sveučilišta. Prema Daviesu, „rak nije nasumična skupina sebičnih, odmetnutih stanica koje se loše ponašaju, nego izrazito efiksna i unaprijed programirana reakcija na stres, izbrušena tijekom duge evolucije“. Njihov rad zastupa teoriju kako stanice reagirajući na stres iz okoliša aktiviraju prethodnu evolucijsku „verziju“, tzv. Metazou 1.0, genetski materijal star najmanje milijardu godina koji „spava“ u našim stanicama, razvijan u radikalno drugačijim i negostoljubivijim uvjetima u kojima su živjeli naši stanični preci.

Tako, na primjer, prije milijardu godina nije bilo toliko kisika u zraku jer proces fotosinteze nije bio dovoljno razvijen da bi stvorio adekvatnu zalihu, što bi moglo objasniti zašto stanice raka dobro uspijevaju u okolišu s malo kisika. Također, agresivno razmnožavanje stanica raka se u kontekstu ove teorije može objasniti osnovnom funkcijom stanica koje žive u negostoljubivom okolišu, gdje je važno nekako preživjeti, imajući na umu kako ove stanice nisu na raspolaganju imale diferencijaciju stanica i specijalizaciju tkiva, poput kože, dlaka, kose, kandži, kojima bi se zaštitile od različitih štetnih utjecaja iz okoliša.


Ova teorija ima neke zanimljive implikacije. Može se reći kako je razvoj raka zapravo vrsta ekstremne, ali opet inteligentne prilagodbe na izrazito štetne utjecaje koji djeluju na ljudsko tijelo, i u skladu s tim treba pronalaziti načine liječenja – za liječenje raka moglo bi biti ključno identificiranje i eliminiranje tih štetnih utjecaja. Ova teorija također baca novo svjetlo na zračenje i kemoterapiju, agresivne tretmane kojima se rak liječi u kombinaciji s operativnim zahvatima uklanjanja tumora . Relativnu neuspješnost ovih tretmana (koja, doduše, ide ruku pod ruku s ogromnim profitima farmaceutske industrije) je lako objasniti, ako se u obzir uzme tvrdnja kako su Metazoa 1.0 stanice zapravo prilagođene preživljavanju u izrazito agresivnim uvjetima, i bez otklanjanja različitih štetnih utjecaja iz okoliša teško je očekivati uspjeh u borbi protiv raka.


Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka