Sinegdoha* o Phillipu Seymouru Hoffmanu

SRI, 07.02.2014. u 00:24
POGLEDA 1165

Ovo nije članak o senzaciji, o Oskaru, o ovisnosti ili smrti.

Ovaj je članak o sinegdohama. Sinegdoha (iz grčkoga συνεκδοχή, syn- = s, uz, ekdoche = smisao, razumijevanje, interpretacija) je stilsko sredstvo, podvrsta metonimije u kojoj se uzima dio za cjelinu.

Zapravo, riječ je o postmodernističkom filmu Sineqdoche, New York, redateljskom debiju Charlija Kaufmana u kojem Philip Seymour Hoffman ima glavnu ulogu. Sigurno je da Kaufmanov odabir glavnog glumca u ovom filmu nije slučajan. Hoffman ima jednako dobar pristup ka kazališnim i filmskim ulogama, posjeduje prirodnost, jako bitnu u glumačkom poslu. Upravo mu ona omogućava da s lakoćom postigne raznolikost i uvjerljivost u preobrazbi. Prema svojim ulogama Philip Seymour Hoffman se odnosi s velikom odgovornošću, u njih ulaže svu kreativnost, iskrenost i izražajnost za koju je sposoban.

U Sineqdoche, New York Hoffmanov je lik kazališni redatelj imena Caden Kotard koji je opsjednut svojim zdravstvenim tegobama pa ne može ponovno pronaći put k svojoj supruzi Adele i njihovoj kćeri Olive. Teško podnosi to što ga Adele ostavlja, vodeći sa sobom i njihovo dijete. Neočekivano i za njega samog Caden dobiva stipendiju MacArthur koja mu daje mogućnost da razvija svoj umjetnički rad. On će to iskoristiti za stvaranje dramskog komada u kojem pomoću realizma i iskrenosti na najbolji način može pokazati svoju osobnost, cijelu svoju suštinu. Okupljeni glumački ansambl u skladištu Manhattan's Theater Districta upućuje na slavljenje svakodnevnog, pozivajući ih da se užive u svoje imaginarne živote. U skladištu Caden doslovno preslikava vanjski svijet i nastavlja tražiti rješenja svojih osobnih problema, kada biva pogođen sljedećom traumom. Otkriva da je njegova supruga u Berlinu postala iznimno popularna umjetnica, a Olive odrasta pod upitnim nadzorom Adeline prijateljice Marije. Godine prolaze, a kazališno skladište, izolirano od vanjskog svijeta, sve više slijedi svoj vlastiti životni tijek dok Caden tone sve dublje u svoju depresiju. Granica između realnosti i glume postaje gotovo nevidljiva. Nevidljiva do te mjere da u svojoj želji realističnog pretvaranja života Caden angažira Sammyja Barnathana da odglumi njega samog. U potpunosti umoran od režiranja i preispitivanja vlastitih granica Caden preuzima ulogu čistačice Ellen, a njoj prepusti redateljsku stolicu.

Provodi svoje dane u maketi Adelinog stana prateći upute zamjenskog redatelja. Tada neobjašnjiva nesreća pogađa skladište (a možda i cijeli svemir). Od skladišta ostaju samo ruševine. Boje polako nestaju, a Caden, spustivši glavu na rame jedine preživjele glumice, kaže da sad već zna kako napraviti predstavu. U tom trenutku redateljski glas u njegovom uhu kaže samo: „Die“, odnosno „Umri“.


Ovaj kazališni redatelj posjeduje svu aroganciju, samosažaljenje, grandioznost i strah, tipičan za njegov posao. U ovom filmu prepunom psihologije i simbolike možemo prepoznati svačiji trijumf, borbu, neuspjeh. Drugim riječima, on je mogao biti ja. To bi mogao biti ti. Ime, rasa, spol, dob, posao, okoliš: sve se mijenja. Bit ljudskog bića ostaje gotovo ista, gotovo jednaka. Sineqdoche, New York nije film o kazalištu. Posao kazališnog redatelja je samo sinegdoha o našem životu.

Denica Alexandrova

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka