GRUNGE NOSTALGIJA

UTO, 25.02.2014. u 21:19
POGLEDA 1974

20 godina nakon smrti Kurta Cobaina promatramo kako počeci 90-ih ostavljaju grunge otiske na današnjoj alternativnoj sceni. Lamentirajući o grungeu - bilo o glazbi, TV serijama ili modi tog vremena - netko će reći kako doba nostalgije nikada nije ni prestalo. Ima nešto u cijeloj toj priči 90-ih što nas inspirira i danas. Ta nostalgija ne podrazumijeva nekakvu udaljenost između prošlosti i sadašnjosti, ne romantizira prošlost kao tragičnu ili uzvišenu niti je trivijalizira kao, recimo, priču o 80-ima. Umjesto toga, ona potencira naš poriv da ispitujemo duhove u potrazi za značenjem, kao i nepopustljiv način na koji izmiču iz našeg dohvata.

Teško je zapravo reći gdje stvarnost grungea završava a njegova nostalgija počinje; toliko je svijet bio brz u namjeri da prigrli Nirvanu, Pearl Jam, Seattle i sve ono što je iz grungea proizašlo. Punk je možda imao par trenutaka koji su unijeli revoluciju u način kako su ljudi izgledali, ali grunge je imao daleko najveći utjecaj. Navike tinejdžera transformirale su se preko noći; masna kosa, odjeća koja leprša umjesto da steže, stav prema roditeljima koji se u početku činio manje kao tinejdžerski gnjev, a više kao zadovoljstvo apatijom.

Grunge je ušao na veliku scenu sa stajalištem: „Uopće me ne brine što drugi misle o meni.“ Taj je stav tada važio za sve one koji nisu htjeli biti dio gomile. Svoj vrhunac imao je krajem 80-ih i početkom 90-ih. Dok su mediji „širili riječ“ i stvarali legendu, grunge je postao međunarodni hit. Pojedinci su preko mode i glazbe koju povezujemo s tom cijelom kulturom iskazivali podjednako frustraciju i apatiju naspram moderne kulture. Socijalne predrasude i rastuća nejednakost u raspodjeli bogatstva 80-ih nagnale su neke od razočaranih članova generacije X da odbiju koncept karijerizma i potraže druge, alternativne stilove. U tom smislu grunge je bio pobuna, strastvena reakcija na propadanje umjetnički površnog vladajućeg sistema. Uzimajući u obzir gotovo fundamentalističku žestinu koju je oslobađao, kao i beskompromisan stav, ne iznenađuje da je, baš kao i neki drugi fundamentalistički pokreti, otišao toliko daleko da je svoje glavne doktrine pretvorio u svojevrsni dogmatizam.

Iako prvenstveno američki fenomen, grunge je imao neviđen utjecaj u ostatku svijeta. Vrebajući na rubu popularne kulture zadnjih 5 godina, kroz reunione, CD reizdanja, dokumentarce i nikad iščezli modni izričaj samog pokreta, grunge nostalgija je opet postala vrlo aktualna. Prije 3 godine, 20. obljetnica Nirvaninog epohalnog albuma „Nevermind“ najavila je, deluxe izdanjima i crvenim bojama, večernje reminiscencije za boljim jučer i divljenje svemu što je Seattle predstavljao tada. Ponovni pogled na košulju od flanela na vješalici i sat se opet vratio u 1991. godinu. I grunge način odijevanja doživio je veliki comeback te je u međuvremenu postao još popularniji. Na velikoj popularnosti zadnjih godina grunge može zahvaliti nizu vječnih sljedbenika koji ne mare za tuđe mišljenje.

Puno je toga značajnog u naglom uzdizanju grungea i nostalgiji prema istom. Kao zadnji glazbeni pokret koji će preplaviti mainstream, odlučan da ne bude olako odbačen kao pogrešan žanr, grunge je prvenstveno označio povratak sirovoj, instrumentalnoj snazi i tekstovima koji su kružili u neraskidivosti „angsta“ i otuđenosti. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je osrednja bila pop glazba u 90-ima ili kako je nezamijećena i ignorirana bila underground scena. Grunge je to promijenio.

20 godina ranije grunge je izgledao kao budućnost. Bio je to pomalo i ironičan pogled na stvar znajući da je grunge glazba crpila ponešto od klasičnog rocka na isti način kao i njen prethodnik punk. Manjak idealizma, gledajući na cjelinu, možda ne stvara dobru pjesmu, ne čini odličan bend ili čak cijeli žanr. Ali licemjerje oko grungea postalo je ipak očito u tolikoj mjeri da to nikakva količina ironije nije ni mogla skriti. Doba grungea proizvelo je tone odlične glazbe, stvorilo novu subkulturu i čitav jedan novi zamah, ali je idealizam postao u najmanju ruku izlišan nakon Cobainove smrti. Oni koji su bili tu kada je pokret prvi put eksplodirao sjećaju se kako se moćan činio u to vrijeme. Međutim, iako sva sila napisanih knjiga, reuniona ili reizdanja možda ne može vratiti punu moć grungea, nostalgija za njim ostaje kao neuništiv poriv da se na neki način ponovno posjeti i ponovno konzumira prošlost na pozitivan način.

Kada ljudi - obožavatelji, kritičari, industrija, bilo tko - gledaju na grunge, tada ono što traže nisu samo detalji tog doba (vojničke čizme, gitare sa sniženim tonovima, frizura) ili čak kvalitete koje je ta muzika imala i od tada izgubila (istinski bijes, pobuna, spontanost, mutna realnost). To je koncept vibre tog vremena, jedinstvene aure u apstraktnom smislu. To je nostalgija za danima kada je vrijeme posjedovalo duh. A svijet u geometrijskim bojama flanela da i ne spominjemo.

Autor teksta: Ivan Vrkić




Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka