Kleopatrine zavodničke lekcije

Poznata egipatska kraljica Kleopatra, usprkos tome što povjesničari ne znaju pouzdano kako je izgledala, već više od dva tisućljeća predstavlja simbol fatalne ženske ljepote. No, za ovu priču to i nije tako važno jer je riječ o ženi koja je, zahvaljujući svom intelektu te psihološkim, društvenim i ljubavnim vještinama jedno vrijeme okretale svijet i čija iskustva danas predstavljaju pravu malu školu zavođenja. O tome svjedoče knjige američkih istraživača istraživači Stacy Schiff i Roberta Greenea i engleskog profesora Micahela Granta, koje još uvijek nisu prevedena u Hrvatskoj.
Kleopatra je potjecala iz obitelji Ptolomejevića u kojoj je vlast, u doslovnom smislu te riječi, bila domaća radinost. Njeni preci su stotinama godina sklapali brakove između prvih rođaka, pa čak i braće i sestara, kako bi izbjegli da im neko sa strane otme bogatstva Egipta. Zbog toga je Kleopatra, u današnjem smislu te riječi, bila potpuno nemoralna. Da bi osvojila i učvrstila vlast u Egiptu pobila je braću i sestre i, među ostalim, rađala djecu dvojici moćnih ljubavnika i pokrovitelja.

Kako zavesti starijeg moćnika?
Prvi koji se našao u njenoj mreži bio je Gaj Julije Cezar. Ovaj uporni i egocentrični čovjek, iako je u politiku ušao s praznim džepovima i na kredit, do svog pedeset i drugog rođendana stekao je sve. Vojne pobjede omogućile su mu slavu i napunile džepove do nezamislive razine. Bio je toliko bogat da je u oporuci, nakon što je izdašno obdario rodbinu i prijatelje, svakom odraslom Rimljaninu ostavio tromjesečnu plaću. Iako, po svemu sudeći, nije posjedovao konvencionalnu mušku ljepotu, bio je mršav srednjeg rasta, svojom je osobnošću, čak i praznih džepova, bio magnet za žene. Sve po redu.
Objektivno gledano, ovakvom čovjeku Kleopatra teško da je imala što za ponuditi. No, djevojka koja je tek bila prešla dvadesetu za Cezara je spremila ljubavnu mrežu ispletenu od intelekta, govorničkog umijeća, primijenjene psihologije i, naravno, klasičnih ženskih čari. Naime, Kleopatra je govorila nekoliko jezika, obilno je čitala knjige, posebno filozofske, a i sama je bila poznata po knjizi o pripravi i učinkovitoj primjeni šminke, zapravo o zavođenju. Osim toga ona je, davno prije Freuda, bila izvrstan poznavatelj ljudske psihe što joj je omogućilo manipulaciju nezadovoljenim podsvjesnim potrebama svojih žrtva.
U tom smislu prvi susret Cezara i Kleopatre bio je, s njene strane, čisti teatar. Naime, bojeći se osvetoljubivog brata koji ju je pod svaku cijenu htio ubiti, Kleopatra je slugama naredila da je pred Cezara prokrijumčare u torbi za prljavo rublje. Kad je donesena pred njega Kleopatra je Cezaru odmah servirala sliku plahe i ugrožene djevojke kraljevskog roda kojoj je potrebna zaštita. Zatim je uslijedio psihološki spin. Znajući za Cezarovu neutaživu žeđ za vojnim osvajanjem, Kleopatra je započela priču (ne baš istinitu) o tome kako ona vuče podrijetlo od najvećeg svjetskog osvajača Aleksandara Makedonskog. S obzirom da je Aleksandar Cezaru bio uzor to mu je i Kleopatra odjednom postala vrlo zanimljiva. Nešto kasnije Kleopatra je na stol stavila i svoj intelekt što je ostarjelom vojskovođi kod žena bilo posebno atraktivno. Ako se ovome doda Kleopatrino čuveno ljubavno umijeće, o kojem poslije toliko pričalo, ali koje povjesničari nisu uspjeli potvrditi, ali ni odbaciti, mreža je bila zatvorena. Da je tome doista tako svjedoče vrlo slikovite riječi dvojice starih pisaca koji su zabilježili da je Cezar s Kleopatrom "uživao na sve moguće načine" odnosno da je po danu bio preokupiran ratom i politikom, ali da je noći provodio s njom.
Ovdje valja imati na umu i da je Cezar prethodnih desetak godina života proveo u brojnim ratnim pohodima i na pozornici sve grublje i opasnije rimske politike zbog čega je iz dnu duše bio umoran. Stoga je nakon sređivanja situacije u Egiptu, iako su ga čekali neodgodivi državnički poslovi u Rimu, odlučio s Kleopatrom provesti što je moguće više vremena, među ostalim, krstareći rijekom Nil na super luksuznoj kraljevskoj jahti koja je imala dvoranu za tjelovježbu, knjižnicu, čak i mali hram. Usput, Kleopatra je zadovoljila jednu Cezarovu skrivenu potrebu. Naime, iako se ženio nekoliko puta, ostarjeli državnik nije imao sina pa kad je Kleopatra tijekom njegovog boravka rodila dječaka, kojeg su svi odmah prozvali Cezarić, velika praznina u Cezarovoj duši bila je popunjena. Zbog svega ovoga ne čudi da je nakon svog odlaska Cezar Egipat i njegovo bogatstvo ostavio čvrsto u Kleopatrinim rukama.

Kako zavesti mačo moćnika?
Kleopatrino zavodničko umijeće još je jače došlo do izražaja nekoliko godina kasnije kada je u svoju ljubavnu mrežu sasvim zaplela Marka Antonija.
Naime, nakon što je šačica nezadovoljnika Cezara izbola našiljenim bakrenim olovkama i nakon što se istutnjio građanski rat, za prevlast u Rimu počeli su se otimati Cezarov pranećak i usvojeni sin Oktavijan i njegov vjerni pobočnik Marko Antonije. Prvi je bio slabašni blijedi mladić kojeg je zanimala jedino filozofija i koji je zbog toga vrlo brzo proniknuo u tajne manipulacije dušama ljudi. Nasuprot njemu Marko Antonije je bio gruba vojničina i muškarac na vrhuncu snage koju je nemilice rasipao na rat, uživanje i žene. U privremenoj podjeli vlasti između ove dvojice Marko Antonije je dobio Aziju gdje je nemilosrdno "gulio" državne blagajne raznih kraljeva i besramno ljubovao sa njihovim kraljicama.
Našavši se pred ovakvim čovjekom Kleopatra je imala puno lakši zavodnički zadatak nego sa Cezarom. Naime, lov na Antonija nije zahtijevao intelekt nego manipulaciju čustvima i nagonima, u čemu je bila majstor. Stoga je njen prvi susret s Antonijem bio čista holivudska produkcija. Doplovila je na stotinjak metara dugoj jahti sa purpurnim jedrima i sa sto i sedamdeset srebrnih vesala koja su se kretala u ritmu orkestara od stotinjak svirača. Kroz posebno ugrađene cijevi sa broda se na sve strane širio miris najfinijih parfema. U središtu broda, kao na pozornici ležala je Kleopatra na pozlaćenom kauču obučena kao božica ljubavi Afrodita, koja za pojasom ima neslućene ljubavne čari. Sve ovo bilo je popraćeno izdašnim rasipanjem novaca i skupih poklona za Antonija i njegove časnike, te Kleopatrinim namještenim i umiljatim isprikama što čitava ova predstava, navodno, nije ispala u skladu s onim što Antonije zaslužuje.
Antonije je bio šokiran ovo tim više što je Kleopatra bez problema prihvaćala njegove grube vojničke šale i što je, vodeći računa o njegovim političkim i vojnim potrebama, pred njegove noge stavila egipatsko zlato i ratne brodove. Naravno, četrdesetogodišnji Antonije nije bio potpuni politički naivac. Kaukulirao je kako će Kleopatru i njeno bogatstvo upotrijebiti i, kad mu više ne bude potrebna, odbaciti. No, deset godina mlađa Kleopatra, tada "na vrhuncu svoje ljepote i inteligencije" kako kaže jedan stari pisac, je bila proračunatija i prefinjenija. Slično kao i sa Cezarom, poslužila se primijenjenom psihologijom. U Antonijevom slučaju iskoristila je činjenicu da je on bio muškarcu slabog karaktera kojeg su podsvjesno privlačile jake i karakterne žene. Osim toga Kleopatri je očita bila svjesna činjenice da je Antonije bio čovjek izraženih nagona zbog čega je slavni govornik i filozof Ciceron ustvrdio da o njemu "ne treba razmišljati kao o čovjeku nego kao o životinji".
Zbog svega ovoga zavođenje Antonija je bilo puno lakše i puno temeljitije nego u Cezarovu slučaju. Da je tome doista tako svjedoči i činjenica da se Antonije vrlo brzo odselio kod Kleopatre u Egipat i da je sve rjeđe i rjeđe odlazio, upropastivši usput dva važna politička braka u Rimu. Istovremeno je "pomeo" Kleopatrino političko dvorište, odnosno pobio je sve njen srodnike koji su joj mogli ugrožavati vlast te je, zaobilazeći zakon koji mu je branio zakoniti brak sa ne-Rimljankom, s Kleopatrom sklopio nebeski brak, proglasivši sebe bogom vina Dionisom, a nju božicom ljubavi Afroditom. Osim toga, slično kao i u Cezarovu slučaju, Kleopatra je Antonija vezala rodivši mu, ne jednog, nego tri sina. Promatrajući sve ovo jedan je rimski pisac je zabilježio kako je "Antonije izgubio glavu, kao mladić, iako mu je bilo četrdeset".
Ovako zapleten u ljubavnu mrežu Antonije je počeo psihički tonuti. Uronjen u beskrajno uživanje izgubio je vojničku ali i političku agresivnost, koja je smatrana važnim obilježjem svakog uspješnog generala. To je njegovim protivnicima pomoglo da ga prikažu kao slabića koji se zalijepio uz Kleopatrinu suknju i prestao biti muško. Neuspjesi u ratovima, nedolazak u Rim, činjenica da je strankinju stavio ispred zakonite rimske žene i čak je proglasio partnericom u vlasti, u očima Rimljana su ga činili još crnjim. Stoga je na koncu hladni i proračunati Oktavijan, koji je prozreo Kleopatrine manipulacije, i uništio njenu ljubavno-političku mrežu. No, Kleopatra je na kraju ipak postigla pobjedu. Teatralno samoubojstvo i fantastične priče koje je ostavila iza sebe potvrđuju suvremenost njenog zavodničkog umijeća koje se temeljilo na intelektu, psihologiji, a ne samo ženskim čarima.

Tihomir Rajčić