Zavođenje su izmislile žene da bi ubuzdale mušku grubost

Slobodna Dalmacija
“Povijest je učiteljica života” čuli smo puno puta tijekom školovanja, uvijek se pitajući kakvog smisla ima gledati unazad kad pred nama stoji novi i uzbudljivi svijet budućnosti. Zbog toga su povijesne pouke nerijetko izgledale kao suvišno mudrovanje i kao ideologizirane i politizirane laži koje nikom ne koriste u životu. Protiveći se ovakvim predrasudama, Amerikanac Robert Greene svoje je akademsko znanje i erudiciju pretočilo u praktični, svima razumljivi priručnik “Umijeće zavođenja” koji je 2001. objavio “Pengiun books” i koja još uvijek nije prevedena na hrvatski.
Iako će mnogi povjesničari i profesionalci drugih struka, posebno psiholozi, na spomen jedne ovakve knjige samo odmahnuti rukom, Greene je gotovo na petsto stranica džepnog formata donio zanimljiv pregled nekoliko tisućljeća ljudskog iskustva u ljubavnim vještinama, izvlačeći pouke primjenjive na današnjicu.
Budući da povijest ljubavnih vještina ne smatra nimalo romantičnom, Greene odmah na početku upozorava čitatelje da njegova knjiga nije za ljude slabih živaca i čvrstih moralnih principa.
Prema njegovim riječima umijeće zavođenja potpuno je nemoralna vještina usmjerena na to da se manipulacijom osjećajima, psihom i društvenim okolnostima stekne moć. U ovako mračnoj slici veliki zavodnici i zavodnice osobe su koje uspješno manipuliraju ljudskim slabostima, strahovima i skrivenim željama hvatajući žrtve, poput pauka, u svoju mrežu.
Ovakvo opasno i nemilosrdno umijeće, smatra autor, izmislile su žene da bi se mogle nositi s nemilosrdnim patrijahalnim svijetom prošlosti i da bi manipulacijama obuzdale i usmjerile mušku grubost. S vremenom u tu igru su se uključivali i muškarci, nastojeći ženska iskustva iskoristiti u ostvarenje svojih ciljeva. Proučavajući ovu igru moći, Greene je zavodnike i zavodnice svrstao u devet skupina.
Klasično zavođenje
SIRENA - Posežući za pričama legendarnog Homera, on je kroz predodžbu o biću čijim čarima ne može odoljeti niti jedan muškarac pred čitatelje stavio najstariju vrstu zavodnice koju su oličavale Kleopatra i Marlyn Monroe. Glavni adut ovih zavodnica nije stvarna skladnost i ljepota nego manipulacija muškom nezasitnošću. Sirena zapravo nudi fatamorganu napunjenu neostvarenim (neostvarivim?) fantazijama u kojima se muškarci utope i postanu bespomoćna igračka. Danas, u doba sveopćeg hedonizma, sirenu se najčešće (zlo) upotrebljava u industriji zabave i svim vrstama propagande.
GRABEŽLJIVAC - muško izdanje sirene. On, koristeći nikada zadovoljenu žudnju žena da budu voljene, poštovane pa čak i obožavane, plete svoju zavodničku mrežu uvjeravajući svoje žrtve da će radi njih skinuti zvijezde s neba ili otići na kraj svijeta. Iako je grabežljivac redovito lažljiv, nevjeran i nemoralan, kratki trenutak u kojem on ženu postavi na pijedestal obožavanja čini ga neodoljivim. Ovo tim više što on u zavođenu koristi sklatkorječivost koja ni jednu pripadnicu ljepšeg spola ne ostavlja hladnom. Jedan od najpoznatijih grabežljivaca bio je Don Juan kojem je jedna njegova žrtva bespomoćno rekla: “Bože, nadam se da ne lažete.”
NAMIGUŠA (KOKETA) - usavršila se u igri toplo-hladno, držeći svoje žrtve između nade i frustracije. Iako se uvijek ispočetka pokazuje da je namiguša u duši hladna i dovoljna sama sebi i da su njena obećanja puka iluzija, uvijek ima žrtava koji će tu iluziju slijediti još upornije. Ovakvu je igru pokušala igrati Josephine s Napoleonom, koji ju je, zahvaljujući svojoj energiji, nagomilanom bogatstvu i moći, na koncu ipak “ukrotio” i na koncu odbacio. No, to je bila iznimka jer su kokete svojim žrtvama vladale ne davanjem, nego pažljivo doziranom hladnoćom i odbijanjem koji kod žrtve nakon nekog vremena izazovu ovisnost.
KARIZMATIK - u svojoj igri koristi samopouzdanje i unutrašnju čvrstoću koju većina ljudi nema. On zrači snagom, osvaja vatrenim riječima i ljude zavodi masovno, bez obzira na to jesu li osobine njegove ličnosti stvarne ili izmišljene. Takvi su bili Ivana Orleanska, Napoleon i mnogi muškarci i žene koji su kreirali povijest ljudskog roda. Danas karizmatike najčešće nalazimo u industriji zabave, a jedan među prvima svakako je bio Elvis Presley na čijem je koncertu još 1956. nakon dvadesetak minuta “publika eksplodirala kao vulkan” te je “bujica obožavatelja preplavila policiju, okružila i osvojila pozornicu, mahnito noseći na rukama svojeg idola”.
Profinjeno zavođenje
IDEALNI LJUBAVNIK/LJUBAVNICA - igraju na kartu izgubljenih i zaboravljenih mladenačkih snova. Romansa, avantura, borba za pravdu, potraga za uzvišenom duhovnošću su na repertoaru ovog zavodnika/zavodnice koji svoje žrtve pažljivo osluškuju i koji svojim djelima i riječima reflektira njihove snove. U ovom smislu najuspješniji je bio Casanova koji je najprije proučio karakter i raspoloženja svoje žrtve i utvrdio što u njenom životu nedostaje te je zatim zaigrao ulogu idealnog ljubavnika, nudeći joj upravo to. Po Casanovinim riječima ovakva vrsta zavodnika “kalkulira da udvornošću zadovolji” psihološke potrebe žrtve da bi nakon toga mogao “prionuti čulnim uživanjima”.
KICOŠ (DANDY) - ponajprije muškarac koji igra na kartu divlje i nesputane slobode, koji se odbija pokoriti regulama društva i koji stvara vlastitu osobnost. Briga za fizički izgled ovakve je muškarce činila posebnim u javnom apelu. Od Cezara koji je vrlo pažljivo slagao svoju togu do Rudolfa Valentina koji je nosio korzet kako bi njegova figura na pozornici izgledala pristalije. Jedan od najuspješnijih kicoša bio je J. F. Kennedy koji je, iako slabašan i do krajnosti boležljiv muškarac, javnosti prodao sliku čvrstog, odlučnog ali prema potrebi i nježnog političkog vođe, kojem su brojne ljubavne afere samo cementirale ugled.
PRIRODNI ZAVODNIK - je kao dijete koje u žrtvama priziva sjećanje na bezbrižne dane djetinstva kad nisu bili opterećeni svakodnevnim teškoćama života. Ova vrsta zavodnika ne boji se pokazati osjećaje, čak i slabost, čime kod žrtve odmah uklanja psihološki obrambeni mehanizam. Da bi nas upozorio na stvarnu moć prirodnih zavodnika, Greene donosi riječi koje je o ovoj vrsti zavodnika napisao otac suvremene psihoanalize Sigmund Freud. “Kad su nezadovoljni svojim životom, a to se događa vrlo često”, piše Freud, “oni se okreću prošlosti u nadi da nije nestalo zlatno doba djetinstva koje za njih predstavlja doba neprekidnog blaženstva”. I tako bespomoćno padaju u ralje prirodnog zavodnika ili zavodnice.
ŠARMER - uspješni komunikator i manipulator. On riječima i gestama, prije nego djelima kod svoje žrtve stvara osjećaj zadovoljstva i opuštenosti. On je u biti tješitelj, koji osluškuje probleme svoje žrtve kojoj se zbog toga vraća osjećaj samopouzdanja, pa čak i samodopadnosti. Šarmeri su vrlo česti u politici. Tako je, primjenjujući svoju izreku “Nikad ne objašnjavaj, nikad se ne žali”, poznati britanski političar Benjamin Disraeli uspio platonski zavesti kraljicu Viktoriju, koja je bila udovica s hrpom djece i unuka i majčinska figura Britanskog Carstva, i tako učvrstiti svoj položaj u politici.
Moderno zavođenje
ZVIJEZDA - karizmatik novog doba s tom razlikom da zvijezda ne nudi nikakva uvjerenja, niti zrači unutrašnjom snagom. Apel zvijezde zasniva se na našoj potrebi da iz grube svakodnevice pobjegnemo u svijet snova u kojemu ćemo biti očarani svjetlucavim životnim stilom, koji ćemo zatim oponašati. Zvijezde zavode demokratski, javno, na pozornici, da svi vide i čuju. Pod utjecajem zvijezda ni politika više nije žestoka rasprava oko principa, ideja, nego predstava kojom se želi privući i zadržati pozornost eventualnih birača, koji, željni lake zabave, redovito pozorno prate emisije tipa “Big Brother”, “Ples sa zvijezdama” i “Hrvatska traži zvijezdu”.
Na koncu na svoj popis Greene je uvrstio antizavodnika, koji je nesiguran, zaokupljen sobom i koji nam ne nudi ništa osim bodljikavog klupka svojih osobnih problema. Iako je na prvi pogled teško dokučiti kakav to zavodnički apel može imati ovakva vrsta ljudi, treba se samo prisjetiti da je poznati režiser i glumac Woody Allen godinama uspješno zavodio publiku, ail i mnoge žene, osvojivši ih neprekidnim kukanjem nad vlastitom nesigurnošću i često sasvim imaginarnim problemima.
Nakon svega ovoga Greene svojim čitateljima poručuje da ovih devet zavodničkih tipova shvate različite vrste plašteva kojima se prema potrebi mogu ogrnuti jednom kad shvate vlastite predispozicije i počnu izgrađivati vlastiti zavodnički i manipulatorski profil. Naravno, ističe autor, prije polaska u zavodnički pohod treba naučiti i izvježbati četiri faze zavođenja.
Tihomir Rajčić