Zavođenje: Četiri koraka ljubavnog specijalca osvajača

Slobodna Dalmacija
Iako mnogi i danas sumnjaju da je "povijest učiteljica života" Amerikanac Robert Greene uspješno je na tržištu prodao svoja povijesno-kulturna akademska znanja. Uz knjigu "48 zakona moći" o ratovanju i osvajanju vlasti i knjigu "Pedeseti zakon" o snalaženju u poslovnom svijetu koju je napravio sa pjevačem 50 cent, javnost je još 2001. zaintrigirao priručnikom "Umijeće zavođenja". Tajna Greeneova uspjeha je jednostavna. Umjesto dosadnog soljenja pameti, on iskustva prošlosti nastoji primijeniti na današnjicu, koristeći usput dostignuća psihologije, sociologije pa čak i filozofije, pružajući današnjim ljudima priliku da na jednostavan način okuse besmrtne pouke povijesti.

Surovi (psihološki) rat
Mada se zavođenje u većini slučajeva povezuju sa ljubavlju i uživanjem, Greene upozorava da zavodničko umijeće na prvom mjestu znači manipulaciju i borbu za stjecanje moći. Put zavodnice i zavodnika, stoga nije posut ružama, nego je riječ o tegobnoj borbi u koju svatko treba ući psihološki spreman te, poput neke vrste ljubavnog specijalca-osvajača, pozorno motriti svaki korak svoje žrtve. Stoga i četiri faze na koje je Greene podijelio zavodnički proces ostavljaju dojam precizno razrađene vojne operacije, koja je miljama daleko od uobičajene slike o ljubavnim podvizima. Tako se u prvoj fazi osvajanja zavodnica odnosno zavodnik moraju baviti bacanjem ljubavnog mamca te kod žrtve potaknuti interes i čežnju. U drugoj fazi koju Greene čak i naziva "Vođenje na stramputicu", žrtvu je potrebno ošamutiti psihološkom igrom toplo-hladno izvući iz normalne životne kolotečine. U trećoj fazi, kao u protutenkovskoj borbi, krajnjim sredstvima treba probiti žrtvin psihološki oklop. Jednom kada je to postignuto, slijedi četvrta faza koju Greene, također koristeći vojni riječnik, naziva "Moving to Kill" odnosno u slobodnom hrvatskom prijevodu "Hvatanje lovine".

Bacanje mamca
"Sve zavisi o meti vašeg zavođenja. Proučite svoj plijen temeljito i odaberite žrtvu za koju se može pretpostaviti da će pasti pod utjecaj vašeg šarma… Savršena žrtva omogućava savršen lov."
Opisujući ovako početak zavođenja Greene buduće zavodnice i zavodnike upozorava na važnost temeljite obavještajno-intelektualne pripreme zavodničkog pothvata. Improvizaciju smatra opasnom jer se na takav način žrtvi omogućava da uoči manipulaciju. Osim toga Greene zavodnicima predlaže izbor žrtve koja odgovara njihovom ukusu i temperamentu jer će "lov" tada biti puno opušteniji, zabavniji i učinkovitiji
Jednom kad je žrtva odabrana ne treba žuriti, nego sa zavođenjem započeti vrlo suzdržano i polako. Naime ako zavodnik prerano otkrije svoje karte žrtva će postati opreznija, a time i teže pristupačna. Stoga zavođenje treba početi neizravno. Treba se koristiti zajedničkim poznanicima i prijateljima te aranžirati "slučajne" susrete koji će žrtvi sugerirati da ju je za zavodnikom zapravo spojila sudbina. Da bi budućim zavodnicama i zavodnicima savim približio važnost neizravnog pristupa i dobre pripreme Greene se poslužio ljubavnim iskustvima skandinavskog filozoga Sørena Kierkegaarda koji u svojim zavodničkim sjećanjima kaže i ovo:
"Na ulici odabranu žrtvu ne zaustavljam niti s njom izmjenjujem pozdrave, nego nastojim biti na distanci. Pretpostavljam da naši učestali "slučajni" susreti neće proći nezapaženo…Prije nego započnem napad, nastojim se temeljito raspitati o njoj, a posebno nastojim upoznati njen mentalni sklop."
Jednom kad je proces zavođenja započeo Greene važnim smatra slanje mješovitih signala i nastojanje da se biranim gestama u podsvijest žrtve pošalje željena poruka. Riječ je obično o apelu na nezadovoljene želje, nesigurnost, dosadu ili neku drugu slabost žrtve koju smo prethodno otkrili. Nakon toga, još uvjek sa distance, treba žrtvi sebe predstaviti kao društveno vrlo popularnu osobu koja, kao takva, može biti lijek za svo njezino nezadovoljstvo, nesigurnost ili dosadu.

Zbunjivanje i zaluđivanje žrtve
U tom smislu na početku trećeg koraka žrtvi treba natuknuti mogućnost neslućenih uzbuđenja, avantura i mnogih drugih zanimljivih stvari koje može očekivati ako se otvori zavodniku. Ovdje, ističe Greene, treba iskoristiti "ubojitu moć riječi" i žrtvi "reći ono što želi čuti, zapaliti njene emocije, laskati joj, tješiti je, umotati je u fantaziju slatkih riječi i obećanja". Pri tome, važnim pomoćnim sredstvom smatra, danas potpuno zaboravljenu, vještinu pisanja pisama, koja za cilj imaju dodatno potaknuti žrtvine fantazije i nenametljivo naslikati zavodnika kao idelni lik koji će žrtvu spasiti od njenih problema. Da bi slikovito prikazao moć pisane riječi Greene je posegnuo za perom pjesnika Ovidija koji svome djelu "O ljubavi" kaže:
"Moje prirodno oružje su riječi, koje razbijaju lance na vratima srca, koje spuštaju mjesec, koje sunce čine da ide od zapada prema istoku i rijeke da teku uzvodno… Prospi obilno, djevojci u lice birane riječi i prije ili kasnije ona će se kao nagrada privinuti tebi."
Naravno ovakvo otvoreno laskanje, posebno u današnje doba, kod žrtve može izazvati sumnju u prave motive zavodnika. Da bi se to izbjeglo Greene smatra da se valja poslužiti jednom metodom u kojoj su zavodnice po prirodi stvari dobre, nježnošću i pažljivošću. Stoga on muškarce upozorava da "moraju naučiti odvratiti pozornost žrtve koristeći tisuću malih znakova pažnje, dajući pomno odabrane poklone koji će pokazati koliko oni misle na žrtvu". Ovo je važno, objašnjava Greene, zbog toga što će na ovaj način sva osjetila žrtve biti angažirana. I ona, zbunjena i zanesena, neće zamjetiti prave namjere zavodnika.
Važan dio druge faze zavođenja je trenutak kada zavodnik žrtvi mora natuknuti vlastitu slabost te u njoj probuditi suosjećanje ili čak zaštitničke (majčinske/očinske) osjećaje. Ovo je važno zbog toga što zavodnik na taj način u očima žrtve dobiva humaniji, a time i prihvatljiviji izgled. S obzirom da, prema riječima Williama Shakespearea, "ljubavnici i luđaci imju mozak koji vidi čega nema i da u svojoj mašti oni stižu dalje nego se razumna glava može nadati da će ikad stići" zavodnik mora u ovoj fazi zavođenja početi sijati iluzije, tj. na osnovu pomnog proučavanja žrtvinog karaktera, mora "prodavati" idealiziranu sliku sebe kao osobe koja može ispuniti i zadovoljiti sve pritajene i nezadovoljene želje svoje žrtve.
Jednom kad se žrtvu skrene u svijet iluzija, potrebno ju je potpuno psihički izolirati te stvorito efekt koji Greene naziva "Samo ti". Što to točno znači svjedoči slučaj glumice Rite Hayworth koja je bila udata za legendarnog Orsona Wellsa i koja je samom svojom pojavom svugdje mamila uzdahe i muškaraca i žena. Nju je, nakon svađe sa mužem, zaveo poznati islamski bogataš i grabežljivac zavodnik Aly Kan. On ju je, pod krinkom ljubaznosti i velikodušnosti, uspješno izolirao u lusuznom ljetovalištu, okružio je pažnjom, poklonima te je uključio u svijet svojih prijatelja. Nakon takvog ovakvog tretmana Rita je jednostavno pala u naručje čovjeka za kojeg je već od prije znala da je opasni zavodnik.

Napad na (psihološki) oklop
Jednom kad je drugi korak kompletiran slijedi, vojničkim riječnikom rečeno, probijanje psihološkog oklopa žrtve. Da bi se to postiglo zavodnik se mora dokazati tj. mora se suočiti s činjenicom da "većina ljudi na svijetu želi biti zavedena. To što se odupiru samo znači da zavodnik nije uložio dovoljno napora da prodre u osjećajni svijet svoje žrtve." Stoga zavodnik na početku treće faze treba napraviti jednu veličanstvenu gestu kojom će pogoditi najdublje želje svoje žrtve. Što to točno znači svjedoče spisateljica Nina Epton koja je u knjizi "Ljubav i Francuzi zabilježila kako "se pravog ljubavnika, isto kao i pravog viteza prepoznaje po tome što je poslušan i pokoran svojoj dami, kao što je vitez poslušan i pokoran svome gospodaru".
Nakon ovoga zavodnica odnosno zavodnik moraju otići korak dalje i žrtvu za sebe vezati novim izazovom, kršenjem tabua odnosno društvenih zabrana. Što to znači pokazuje primjer neurednog, neodgovornog i opasnog avanturiste, pjesnika Lorda Byrona, koji je glavu izgubio ratujući sa Turcima po balkanskim planinama. Ovakav čovjek je za englesko društvo svoga doba bio "zao lud i opasan". No upravo je ta neodgovornost, uz njegovo bljedunjavo lice i slabašni stas, bila magnet za žene iz visokog društva koje nisu mogle odoljeti Byronovu imageu zločestog romantika. S druge strane, prenoseći sjećanja jednog francuskog plemića, Greene na ovako opisuje koje to društvene zabrane muškarci žele kršiti: "Ni ljubav strastvene, ugledne i obrazovane kurtizane, ni brak sa ženom koju poštuje, ne može zamijeniti prostitutku koja je muškoj životinji potrebna u trenutcima prizemnog uživanja, kada se podsvijest želi odmoriti od racionalne odgovornost."
Sve ovo, ističe Greene, zbog što uspješnijeg zavođenja treba ogrnuti duhovnošću, tj. pričama o vjerskim principima, okultnom, zvjezdama i horoskopu, ili visokoj kulturi, jer će u tom slučaju čak spolnost u očima žrtve početi izgledati kao duhovno iskustvo.

"Hvatanje lovine"
Na početku zadnje faze ovog ljubavnog lova zavodnica ili zavodnik se najprije trebaju povući, neizravno sugerirajući žrtvi želju za prekidom. U tom trenutku zavodnik, naizgled postaje lovina koju žrtva najedamput počima progoniti pa se tako stvara situacija da je zavodnik zapravo taj kojeg se zavodi. Žrtvin razum tada je isključen, a ventili emocija su odvrnuti do kraja pa nastupa trenutak za "hvatanje lovine". U ovakvoj situaciji kad je očito da je žrtva priželjkuje zavodnika, ali još uvijek nije spreman to otvoreno priznati, ljubaznost i galancija više nisu dobro oružje jer je nastupilo vrijeme za stvaranje konflikta koji će žrtvu prodrmati i prisliliti je da padne u naručje zavodnika. Objašnjavajući zašto je na vrhuncu zavodničkog procesa ljubavna agresija toliko važna Greene je posegnuo za priručnikom "Hindu umijeće ljubavi" u kojem se otvoreno kaže da "u ovakvom trenutku nema mjesta za nedoumice, jer će žena prezirati plašljivog ljubavnika koji propušta svoju prilku. Hrabar ljubavnik pobjeđuje i dobiva sve."
Jednom kad zavodnica odnosno zavodnik kompletiraju svoj osvajački podhvat pred njima su dvije alternative. Ukoliko su u ljubavni lov krenuli radi ostvarenja duže veze svoga izabranika ili izabranicu trebaju nastaviti zavoditi, stalno održavajući ljubavnu napetost. U suprotnom, smatra Greene, zavodnik sa žtrvom koju je osvojio treba nemilosrdno i brzo prekinuti i potražiti novu žrtvu s kojom će ponoviti osvajačko-zavodnički pothvat.
Pothvate koje je moguće izvesti na velikoj pozornici javnosti u ulozi trgovca, prodavača stvari političara, prodavača ideja i uvjerenja.
No, o tome u slijedećm nastavku.

Tihomir RAJČIĆ