KAKO POKRENUTI LAVINU?

SUB, 15.02.2014. u 22:32
POGLEDA 1730

Sjećam se da sam svojedobno bila opsjednuta filmom „Pay it forward“. Film priča priču o dječaku koji je pokrenuo lanac dobrih djela uvjetujući svakoj osobi kojoj pomogne da nastavi činiti dobro drugima – da „proslijedi“ (pay it forward) uslugu barem trojici. Dobra djela koja je on učinio pokrenula su nezaustavljivu lavinu koja je uljepšala i omogućila bolji život mnogima koji su se našali u tom lancu „usluga“. Film je snimljen po istinitoj priči staroj preko 20 godina, a prema jednostavnoj matematičkoj logici o potenciranju na treću kroz godine koje su prošle, u ovom trenutku bi svi na svijetu trebali biti zahvaćeni tom lavinom. Ali, nisu.

Nema potrebe pitati se gdje je zapelo, jer zapne uvijek na istom mjestu – u trenutku kad se izrodi misao „ne može jedan čovjek promijeniti svijet“ iza koje slijedi još poraznija: „pa zašto se onda uopće truditi“.

U vrijeme najveće susnježice i najnižih temperatura, kad u mnogim dijelovima New Yorka nije bilo električne energije, neki su stanari ipak imali struju i nesebično su provlačili kabele do ulice kako bi se drugi stanari mogli spojiti, napuniti baterije mobitela, kontaktirati obitelj… Neki su pozivali potpune strance da se dođu grijati kod njih, da zajedno jedu, jer mnogi nisu imali dovoljno hrane, a trgovine nisu radile. Cijeli svijet se okupio da pomogne Haitiju nakon devastacije koja ga je zadesila unatrag nekoliko godina. Isto je bilo i nakon tsunamija u Japanu. Ljudska solidarnost u najužasnijim trenutcima kolektivne patnje je neupitna – nemoguće je svjedočiti patnji drugoga, a ne reagirati ili se barem osjećati pozvanim da reagiraš.

Međutim, zašto ne reagiramo kad nismo direktno izloženi patnji drugih? Ili, još gore, što učiniti kad jesmo svjesni tuđe patnje, ali ne možemo ili ne znamo kako reagirati?

Prije nekoliko dana vidjela sam objavu jedne organizacije koja se bavi slanjem stažista u Indoneziju. Uz link na pjesmu „I need a dollar“ bio je opis u kojem stoji kako jedan dolar u Indoneziji može kupiti cijelu večeru, dvije litre goriva za motocikl, kutiju cigareta, pet šalica kave, čaja ili napitka od kokosa.

Moja prva reakcija bila je „wow, moram ići u Indoneziju, tamo je sve jeftino!“, a onda je uslijedio duboki sram popraćen grižnjom savjesti, jer je moja prva pomisao bila kako će meni biti dobro tamo gdje je sve jeftino, a ne kako je malo zapravo potrebno da i njima tamo bude dobro kao meni ovdje. Slika Indonezije koju imamo, a koja je turistički obojana, daleko je od slike Indonezije kakva zaista jest – s velikim socijalnim razlikama, velikom stopom siromaštva, s brojnim elementarnim nepogodama kao što su erupcije vulkana koje ne samo da ubijaju, nego i uništavaju svaki izvor prihoda za preživjele.

Neki, nažalost mnogi, reći će da nije na nama da rješavamo tuđe probleme. Međutim, takav stav treba u startu mijenjati, jer „oni“ jednog dana mogu biti „mi“. A da taj dan nikad i ne dođe, opet treba pokazati suosjećajnost i empatiju jer „sve se vraća, sve se plaća“, ma kojoj religijskoj struji (ako ijednoj) pripadali.

Ne možemo (osobno) pomoći Indonežanima, osim kroz doniranje novca i/ili materijala nekoj od organizacija koje su specijalizirane za to područje, ali ne trebamo ići tako daleko da bi napravili promjenu. Dovoljno je utjecati na samo jednu osobu i promijeniti kod nje onaj stav „ne može jedan čovjek promijeniti svijet“ u „ja sam samo početak lavine“. I ne trebamo imati megalomanske ideje o našem djelovanju na poboljšanju svijeta – dovoljno je poboljšati živote ljudi u našoj blizini.

Da ovaj tekst ne bi završio u biblijskom tonu, zazivajući mir i dobro, a bez smislenih primjera konkretne akcije, u nastavku donosim neke od načina na koje se može „pokrenuti lavina“ u Splitu:
- Na odjelu pedijatrije KBC Firule možete volontirati družeći se s djecom koja borave u bolnici. Dogovorite suradnju preko Volonterskog centra i tako uljepšajte bolničke dane maloj dječici. U Zadru već neko vrijeme ide sličan projekt imena „Tete pričalice“, a volontiraju studentice koje pričaju priče djeci u bolnici. Svakodnevno dobivaju brojne zahvale roditelja koji ne mogu, zbog posla i drugih obaveza, biti s djecom cijeli dan u bolnici i tako im olakšati muke.
- Već neko vrijeme uspješno se organiziraju večere za beskućnike u Splitu. Upišite se u facebook grupu „o L aLa 366 večera“ i pribilježite se za datum kada ćete spremiti večeru za dvadesetak splitskih beskućnika.
- Kupite „Ulične svjetiljke“. Svaki mjesec. To je časopis o beskućnicima kojeg prodaju beskućnici. Funkcionira tako da polovica novca ostaje prodavaču, a polovica se uplaćuje za tiskanje i distribuciju novog broja časopisa. Kad ga kupite, onda ga i pročitajte. Priče koje su unutra zapisane možda vas potaknu i na druge akcije, većeg obima od jednostavne kupovine časopisa. Ne zaboravite da beskućnici nisu rođeni na ulici, već su ih teške životne okolnosti tamo dovele.
-„Cipele 46“ još je jedan facebook fenomen solidarnosti. Oni, naime, prenose zahtjeve ljudi kojima su potrebni različiti predmeti ili pomoć, poput odjeće za djecu i slično. Inicijativa je pokrenuta nakon oglasa nemoćnog invalida koji moli sugrađane da mu doniraju cipele broj 46. Premda su voditelji/ce stranice stacionirani u Zagrebu, zaprimaju zahtjeve sa svih strana Hrvatske, pa tako i iz Splita. Ponudite stvari koje su vam višak – odjeću, namještaj, igračke, knjige… Pratite što ljudi traže i kontaktirajte ih.
- Ostavljajte povratne plastične boce u vrećici pokraj kontejnera, a ne u njemu.
- Donirajte ostatke hrane pučkoj kuhinji ili ih ostavite u čistoj vrećici s natpisom „čista hrana“ obješenoj na kontejner.
- Ne osuđujte druge, jer nikad ne znate kakve su ih životne okolnosti dovele do situacije u kojoj jesu, nego im pomognite kad god i ako možete.

Za kraj, pokušajte djelovati direktno, a ne preko posrednika. Ljudska empatija može proizvoditi čuda, ali i generirati velike količine donacija koje mogu poslužiti kao mamac onima koji nemaju jednake namjere kao donatori. Ne dozvolite da vas želja za pomaganjem i djelovanjem čini naivnima – pomažite direktno, neka vaša pomoć dođe nepromijenjena i potpuna do krajnjeg korisnika! Pokrenite lavinu

Autorica Dijana Šabić

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka