Dijeta temeljena na ugljikohidratima vs. paleo dijeta

UTO, 15.04.2014. u 20:45
POGLEDA 1186

Kada smo pisali o paleo dijeti, ustvrdili smo kako ona podrazumijeva prehranu bogatu prije svega mastima, te izbjegavanje hrane bogate ugljikohidratima, a temelji se na pretpostavci kako se genetsko naslijeđe ljudi nije toliko promijenilo u posljednjih 15 000 godina kada postupno prelazimo s lova hrane i skupljanja plodova na poljoprivredu. Kako bi se shvatile sve koristi prelaska na paleo dijetu, prije svega bi se trebalo pozabaviti načinom na koji ljudsko tijelo reagira na današnju prehranu koja se temelji na ugljikohidratima.

Dok su se još njihovi životi temeljili na lovu hrane i skupljanju plodova, ljudi su tijekom ljeta i jeseni jeli korijenasto povrće, šumsko voće i druge plodove, što je hrana također bogata ugljikohidratima. Takva vrsta hrane uzrokuje lučenje inzulina, hormona kojeg proizvodi gušterača, koji je odgovoran za regulaciju šećera u krvi. Inzulin regulira nakupljanje masnih naslaga kod sisavaca koji zapadaju u stanje zimskog sna i potreban je kako bi se stvorile masne rezerve. Tako su ljudi prehranu bogatu ugljikohidratima koristili kako bi zalihe energije spremili u obliku sala na svome tijelu, kako bi zimi, kad je bilo teže doći do hrane, živjeli koristeći svoje masne rezerve.

No premotajmo vrijeme nekoliko tisuća godina kasnije: nalazimo se u današnjem modernom svijetu gdje, bar za neke, nema oskudice hrane jer se ona nalazi u izobilju u svako doba godine. Nažalost, ta hrana se temelji prije svega na ugljikohidratima, koji obuhvaćaju monosaharide i disaharide, koje nazivamo „šećerima“, te polisaharide, ugljikohidrate veće molekularne mase i složenije građe, ali koji su opet građeni od dugačkih lanaca monosaharida. Dakle, isto su građeni od „šećera“, pa ispada da se prehrana modernog čovjeka sastoji od jedenja šećera!

Žitarice i svi proizvodi od brašna i žitarica, krumpir, riža i kukuruz sastoje se najvećim dijelom od škroba, polisaharida sastavljenog od dugih lanaca monosaharida glukoze. Kada jedemo takvu hranu, jedini razlog zašto ne osjećamo sladak okus u ustima jest zato što se dugački lanci škroba ne razgrađuju istom brzinom kao jednostavniji šećeri, ali ne prođe dugo vremena i oni se također razgrade u jednostavnije molekule glukoze.

Glukoza se iz probavnog sustava brzo apsorbira u krvotok, gdje je onda nazivamo „šećerom u krvi“. Kada se povisi šećer u krvi, to dovodi do lučenja inzulina koji glukozu „tjera“ u stanice gdje će se koristiti kao izvor energije, a maleni dio tog šećera se može pohraniti u mišićima i jetri u obliku glikogena, polisaharida koji se sastoji od molekula glukoze, a koji služi kao dostupan izvor energije pri iznenadnim potrebama. No problem je u tome što mi jedemo više škroba i šećera nego što nam treba za popunjavanje glikogenskih rezervi, pa se u krvi stvara višak šećera. Što se događa s tim viškom šećera?

Tu se krije odgovor na pitanje zašto se debljamo. Inzulin u krvi tjera višak šećera prema vezivnom tkivu ljudskog tijela gdje se šećer pretvara u masne stanice, kako bi nam kasnije služile kao izvor energije za neke buduće potrebe. Prehrana bogata ugljikohidratima uzrokuje česti osjećaj gladi jer inzulin brzo uklanja glukozu iz krvotoka, pa je šećer u krvi nekoliko sati nakon jela na još nižim razinama nego što je bio prije jela. Tada tijelo, naviknuto na ovakvu prehranu, šalje signale kako mu ponestaje goriva, odnosno energije, i ponovo se javlja osjećaj gladi. Za to vrijeme je inzulin u krvi još uvijek na visokim razinama, te i dalje potiče proizvodnju masnih stanica i spriječava lipolizu, odnosno sagorijevanje masnoća. Zato inzulin nazivamo „debljajućim hormonom“. Kada ne bismo toliko često jeli hranu bogatu škrobom i šećerom, tijelo bi bilo u stanju iskoristiti ove masne rezerve i pretvoriti ih u energiju. Također, postaje jasno kako je gubitak kilograma moguća posljedica prelaska na paleo dijetu, iako svakako ne i njena svrha.

Enzim lipaza, potreban za razgradnju masnoća, kako onih iz hrane koju jedemo, tako i onih iz naših masnih zaliha, se aktivira isključivo u odsustvu inzulina. Kako bismo izbjegli inzulin u krvotoku i omogućili sagorijevanje masnoća, potrebno je ograničiti unos ugljikohidrata. Tako nešto je moguće postići paleo dijetom, koja se temelji na visokom unosu masnoća i smanjenim unosom ugljikohidrata, jer kada se tijelo navikne na sagorijevanje masnoća umjesto šećera, tada više ne osjećamo često glad jer tijelo ne ovisi o novim obrocima kako bi dobilo izvor energije.

Autor teksta: Ivan Novak


Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka