Fukushima i globalni utjecaj (2. dio)

ČET, 22.05.2014. u 22:52
POGLEDA 1870

Kada smo prvi puta pisali o globalnom utjecaju katastrofe u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima Daiichi te naveli kako su, primjerice, znanstvenici u Litvi (8000 km udaljenoj od Fukushime) i Norveškoj (10 000 km udaljenoj od Fukushime) uspjeli detektirati prisutnost tzv. vrućih čestica, odnosno fragmenata nuklearnog goriva, propustili smo napomenuti važnu činjenicu kako zapravo ne postoje sigurne razine zračenja.

„Ne postoje bezopasne razine izlaganja i ne postoji doza (ionizirajuće) radijacije toliko mala da je rizik obolijevanja jednak nuli“, izjavio je Karl Morgan, američki fizičar koji je radio na Projektu Manhattan, izradi prve atomske bombe tijekom Drugog svjetskog rata, te jedan od pionira proučavanja utjecaja radijacije na ljudsko zdravlje. Iako ćete s vremena na vrijeme naići na frazu o „sigurnim razinama zračenja“, ona je prije svega posljedica zajedničkih interesa vlada, industrija, medija, nevladinih organizacija, medicinskog establišmenta i regulatornih tijela onih zemalja koje koriste nuklearnu energiju i/ili su vršili pokuse s atomskim bombama (a poznatno nam je kako je jedna zemlja, vezano za atomske bombe, teoriju pretvorila u praksu).

Postojeći, zastarjeli model procjene rizika od izlaganja radijaciji su kreirali nuklearni fizičari još u 50-im godinama prošlog stoljeća – a model se zadržao zbog gore spomenutih zajedničkih interesa – prije otkrića molekule DNA, i temelji se na izlaganju visokoenergetskom vanjskom zračenju (u odnosu na unutrašnje, koje je posljedica udisanja ili konzumiranja radioaktivnih čestica),

poput onog koje je posljedica eksplozija atomskih bombi u japanskim gradovima Hiroshima i Nagasaki, gdje su Sjedinjene Američke Države pri kraju Drugog svjetskog rata „pretvorile teoriju u praksu“.

U ovoj priči je posebno važna Međunarodna komisija za zaštitu od zračenja (ICRP), osnovana 1928. godine u Švedskoj i trenutno registrirana kao neprofitna i nevladina organizacija u Velikoj Britaniji, koja kao jedan od vodećih autoriteta za procjenu rizika od izlaganja zračenju utječe na percepciju svjetske javnosti kako je nuklearna energija relativno bezopasna. ICRP je, primjerice, podcjenjivao opasnosti i rizike korištenja osiromašenog urana u municiji od strane američke vojske tijekom dva rata u Iraku (korištenje osiromašenog urana je u Iraku povećalo broj oboljelih od raka, smrti djece, te broj djece rođenih s deformitetima).

Postojeći modeli, dakle, podcjenjuju utjecaj inhaliranih ili konzumiranih radioaktivnih čestica poput radioaktivnih izotopa uranija-238, joda-131, cezija-137 ili stroncija-90, i njihove „nelinearne“ štetne utjecaje po ljudsko zdravlje. Uzmimo primjer uranija-238. Iako ovaj izotop emitira niske razine alfa zračenja i zbog toga se smatra kako relativno nije radiotoksičan, u odnosu na visokoenergetsko vanjsko zračenje poput onog nakon eksplozije atomske bombe, nakon unosa u tijelo može se u različitim tkivima ili organima zadržati tjednima, mjesecima, godinama, i u nekim slučajevima tijekom cijelog životnog tijeka. Na staničnoj razini, čestice uranija-238 se snažno vežu za DNA molekule u stanicama. Ovaj novoformirani kompleks DNA molekule i uranija-238 je u stanju 55 000 puta (!) pojačati genotoksičnost prirodnog pozadinskog gama zračenja ili medicinskog ozračivanja putem fenomena koji se naziva „fotoelektrično pojačavanje“. Unešene čestice uranija-238 se dovode u vezu s kroničnom boli, urođenim deformitetima, pobačajima i slučajevima preuranjene smrti.

Postoje li kakve konkretne brojke, istraživanja, izvještaji, koji zorno pokazuju razliku između zastarjelog modela procjene rizika od zračenja i novih, koji u obzir uzimaju radioaktivne čestice unešene u tijelo? Europski komitet za procjenu rizika od radijacije (ECRR) je neformalni odbor osnovan 1997. godine nakon sastanka Europske zelene stranke u Europskom parlamentu, tijekom kojeg se raspravljalo o direktivi Vijeća Europe vezanoj za transport prirodnih i umjetnih radioaktivnih materijala. ECRR je 2003. godine objavio novi model procjene koji uzima u obzir ove unešene čestice, i razlika između njihovog i ICRP-ovog modela je velika: prema ICRP-ovom modelu, nuklearni pokusi su od 1945. godine uzrokovali 1 173 600 smrti vezanih za rak, dok su oni prema ECRR uzrokovali 61 600 000 smrti vezanih za rak. ECRR procjena – objektivnija, može se reći – je otprilike 52 puta (!) veća, vezano za broj smrti koju su uzrokovali nuklearni pokusi.
ECRR model također procjenjuje kako je zračenje uzrokovalo smrt 1 600 000 novorođenčadi i 1 900 000 fetusa. Dodatno, ECRR predviđa za 10% pad kvalitete života zbog bolesti i bolesnih stanja kod osoba koje su izložene radijaciji.

U ECRR-ovom izvještaju također stoji kako je „globalna epidemija raka posljedica otpada globalnih atmosferskih oružja u razdoblju od 1959. do 1963. (misli se na pokuse s atomskim bombama, op. a.) i nedavno oslobađanje radioizotopa u okoliš, iz operacija vezanih za ciklus nuklearnog goriva, će uzrokovati znatno povećanje slučajeva raka i ostalih vrsti bolesti.“ Podsjetimo se, ECRR-ov izvještaj je iz 2003. godine, davno prije katastrofe u Fukushimi. Uz onečišćenje zraka, kojeg je sama UN-ova agencija proglasila potencijalnim kancerogenom, čovjek se mora zapitati otkud sva ta histerija oko pušenja koje uzrokuje rak. Kriju li se na taj način važniji problemi i štite li se nečiji profitni interesi?

Autor teksta: Ivan Novak






Slika 1: wpclipart.com
Slika 2: commons.wikimedia.org
Slika 3: en.wikipedia.org

Comments


Brodarica NET je web sjedište koje na jednom
mjestu okuplja lokalnu grupu pouzdanih i kvalitetnih poduzetnika i pojedinaca s kojima će članovi i posjetitelji moći ostvariti interaktivnu komunikaciju.



Copyright 2013 brodarica.net
Brodarica.net nije odgovorna za sadržaj eksternih web stranica.
Oglašavajte kod nas O brodarici.net Kontakt Uvjeti korištenja Privatnost podataka